Obuzima me sentimentalnost i osmijeh mi nastaje kad se s nostalgijom sjetim svih blokovskih "mularija" koje su se, između ostalog, okupljale i kod nas, ... pozvani ste na čitanje broja 172 - HI- TEH.
city magazine slovenija
Već smo ušli u mjesec koji broji najmanje dana, ali ima najviše događaja koji se nekako ne mogu zanemariti. Mjesec veljača je između ostalog i mjesec ljubavi i kulture, a prije svega filma jer se dodjeljuju brojne filmske nagrade za ostvarenja u protekloj godini. Popisom nominiranih ove godine uglavnom dominiraju biografske drame, preplavljene emocijama koje sežu do srca.
I, kako drugačije? Euforičan, sunčan, podmitljiv? Možda primate neke darove ispod stola? Ništa se ne događa, ionako ti sad nitko ne gleda ispod ruku, nitko ništa ne vidi u našoj maloj predalpskoj zemlji, ali on sve zna, šuti i ponekad kaže koju šalu u prolazu, dok mu se smiješak stvara fejs, kad gospođa koja čeka u redu donese čokoladu, kaže, mogu ja biti prva, inače će slatkišima isteći rok trajanja...
Ovo pitanje gleda u budućnost, ali ako ga želimo razumjeti, moramo znati prošlost. Stoga, zastanimo na trenutak i pokušajmo pronaći temelje naše budućnosti.
Društvene mreže povezale su društvo na posve jedinstven način i stvorile nove digitalne zvijezde – influencere koji ne žive u okvirima klasičnih medijskih kanala poput televizije, radija i tiska. To su influenceri na digitalnim kanalima, oni koje tvoja baka ne poznaje, a tvoja mama ne razumije. Jesu li ti novi digitalni influenceri doista nove slavne osobe? Za nove generacije, svakako. Za one između, možda. Nekima nikad. Uglavnom, morate živjeti u njihovom digitalnom svijetu da ih možete osjetiti, da ih možete razumjeti.
Poletje je v polnem razmahu in napoveduje se pestro dogajanje v mestu, kjer se zdi, da programom za razvajanje vseh naših čutil ni
videti kraja.
Pa, došli su. Snijeg i moj prvi editorijal. A kako kažu da prvu nikad ne zaboravljaš, i kako naravno ne želim da bude zadnja, barem bi ova trebala biti dobra.
Ponekad me obuzme takva nostalgija, nostalgija za vremenima kada me uopće nije bilo. Gledam fotografije 'zlatnog doba' Hollywooda i tadašnje europske produkcije, slušam francuske šansone i talijanske kancone. Listam stare modne časopise i čudim se. Gdje je nestala sva ta ljepota, ona čista ljepota za koju nisu bili potrebni futuristički dodaci i gomila šminke, ali je i dalje bila toliko prisutna? Gdje je bila njihova tajna (osim dobrih stilista i vizažista)? Je li im jednostavno bilo manje stresno?
Vidjeli smo sunčane dane kada sunce ugodno grije i konačno nam više ne trebaju kape, šalovi i rukavice. Ovo su dani kada nas, unatoč proljetnom umoru, vuče na sunce, jer još nije prevruće. Obično već imamo scenarij za prvi piknik i prvo "fotkanje" na klupi u parku. Stoga nam ne nedostaje ideja kako provesti svoje slobodno vrijeme. Ovo je čar proljeća.
Prije nekoliko dana vozio sam se kroz Vrhniku. Kao putnik nemam vozački ispit. ("Reci whaaaat?!"). Inače, ne osjećam se baš zakinut, koristim bicikl i "pedHondu" ili bolje rečeno svoje dvije noge.
Jeste li se ikada zapitali zašto je lipanj tako prokleto sladak? I ne samo slatko u smislu da se počastimo najboljim sladoledom u gradu s maksimalnom slašću i još teče...