Odgoj djece nije samo umjetnost ljubavi i podrške, već i neprestano učenje o tome kako naše riječi utječu na njihov razvoj. Kao roditelji često ne shvaćamo da određenim izjavama izrečenim u afektu ili dosadi možemo nesvjesno naštetiti djetetovoj percepciji sebe i svojih emocija. Čak i ako mislimo da su naše riječi bezopasne, one mogu duboko zasjeći djetetovo samopouzdanje.
Dječji je svijet još uvijek vrlo osjetljiv, stoga je važno osvijestiti snagu riječi. Pravilno izražavanje i podrška ključni su za razvoj zdravog samopoštovanja i emocionalne inteligencije. Naše rečenice mogu ili graditi njihov unutarnji svijet ili ga rušiti.
"Prestani plakati!"
Djecu ne treba sprječavati da izraze svoje emocije. Suze su dio njihovog emocionalnog razvoja, a njihovo potiskivanje može dovesti do problema s upravljanjem emocijama kasnije u životu.
"Pusti mene da to učinim."
Djeca uče nove vještine kroz pogreške. Ako im roditelji uskrate tu mogućnost, uskraćuju im i mogućnost da postanu neovisniji i samopouzdaniji.
– Sada mi se stvarno ne sviđaš.
Unatoč tome što nas djeca ponekad čine nervoznima, važno je kritizirati njihovo ponašanje, ali ne i sebe. Identitet djeteta tek se razvija pa su takve izjave vrlo štetne.
– Nemaš razloga biti tužan.
Kako možemo znati što naše dijete osjeća? Njegovi su osjećaji stvarni, iako su razlozi koji stoje iza njih odraslima smiješni. Razumijevanje i razgovor o osjećajima jača djetetovu emocionalnu inteligenciju.
"Samo se bebe tako ponašaju."
Uspoređivanje djece s bebama može dovesti do srama i odbacivanja vlastitih osjećaja. Svako doba ima svoje razvojne prekretnice i frustracije.
"Toliko se žrtvujem za tebe."
Djeca od nas nisu tražila da postanemo roditelji. Podsjećanje na naše žrtve stvara osjećaj krivnje, što može imati negativan učinak na njihovo samopoštovanje.
– Pusti me na miru.
Kao roditelji, naravno da trebamo svoj prostor, ali to moramo objasniti svojoj djeci na način pun ljubavi, bez osjećaja odbačenosti.
– Nikad nemam vremena za sebe.
Kad djeca to čuju, mogu se osjećati kao teret. Važno je izraziti svoje potrebe bez nametanja osjećaja krivnje djetetu.
– Ne pitaj više!
Dječja radoznalost ključna je za njihov razvoj. Ako ih obeshrabrimo da postavljaju pitanja, kočimo njihov prirodni razvoj i želju za učenjem.
— Prijeđi preko toga!
Potiskivanje emocija ne rješava probleme, već ih pogoršava. Djeca trebaju razviti zdrave načine nošenja s osjećajima, a ne njihovo ignoriranje.
– Nije to ništa važno.
Dječji svijet pun je velikih trenutaka, čak i ako su nama beznačajni. Poricanjem njihove važnosti potkopavamo djetetovo uvažavanje svojih iskustava.
"Nemoj biti tako ___."
Što god stavili u tu izjavu - stidljivo, glasno, nestašno - kritika je djetetove osobnosti. Umjesto toga, usredotočite se na ponašanje i koristite pozitivno potkrepljenje.
– To me ne zanima.
Time se djetetu govori da njegove misli i osjećaji nisu važni. Takve izjave mogu ozbiljno narušiti njegovo samopoštovanje i odnose.
Riječi koje govorimo iznimno su važne, posebno u odnosu s djecom. Naš jezik može izgraditi samopouzdanje i emocionalnu inteligenciju ili ih uništiti. Kao roditelji, uvijek moramo nastojati stvoriti okruženje puno ljubavi i podrške u kojem se dijete osjeća cijenjenim i saslušanim.
