Jeste li se već odmorili od užurbane blagdanske atmosfere, primanja i davanja poklona, lijepih želja i riječi da će iduća godina sigurno biti bolja od prošle? Jeste li provjeravali trgovine tijekom sniženja? Jeste li već okusili zimske radosti i napravili prve zavoje na bijelim padinama?
Bez potrebe da pričam o ovome ili onom, ispunila sam potonja, pomalo prva, siječanjska očekivanja, kada su me u "malim razgovorima" zamolili poznanici koje sam sretao na putu i nekako nisu bili spremni na moju prolaznu prisutnost. I kad već ne znate kako bi razgovor trebao teći, slijedi svojevrsna komunikacijska maska, ona čudesna rečenica, kad vam ponestane riječi, da počnete nadugačko objašnjavati o vremenu koje je ove godine vruća tema. ne može se izbjeći (pod ) kupiti. “Joj, ovo vrijeme... ne izgleda da će padati snijeg ove godine”, počinje nova tema razgovora. Da imamo metar snijega, stvar bi bila donekle slična, samo što bi zadnji dio glasio ovako, ono, što će nam toliko snijega...
# 177 Gradski magazin po City Magazin
Ljudi doista nikad nisu zadovoljni niti jednom situacijom. Ni ja trenutno. Zima bez snijega za mene je kao more bez soli. Nikako se ne poklapa s romantičnom idejom koju imam o snježno bijeloj zimi, kada se dan produljuje mjesečevim odrazom na svjetlucavom ledu i snježnom tepihu. Ponekad kažem sebi da mjesec i zvijezde gledaju u svoje ogledalo, smješkaju se, ogovaraju i nadimaju se riječima kada govore o svojoj ljepoti. Ulice su ispunjene nekom bajkovitom notom, a mene prožima sentimentalnost za vrijeme kada mi djeca nikada nismo bili uskraćeni za takve zimske avanture. Kad sam bio dijete, u našoj je obitelji uvijek postojalo neizgovoreno pravilo da ljeti treba ići na nekoliko dana na more, a zimi na snijeg. Roditelji i škole, ali i tadašnje lokalne zajednice, svake su godine za vrijeme praznika i vikendom organizirali prijevoz do obližnjih skijališta. Svatko od nas je spakirao svoj ruksak sa sendvičem i termosicom čaja, a bila je tu i neka "knofelca" koju obično koristiš ako ti pukne "krzno" na jakni, naravno to se sutradan popravljalo, samo tako mogao bi ići na snijeg. Da bi itko tada bio bolestan, nikad. Da se nitko tada ne bi bunio, nikad. Desilo se i da jednom nije bilo snijega, ali smo ti i ja spakirali osnovne stvari i otišli na daleki put u Slovačku, u Niske Tatre. Bilo je smijeha, smijali smo se već na granici kad se nismo mogli dogovoriti koliko imamo pari skija. Dapače, imali smo i skije za trčanje, a na pitanje koliko imamo pari skija, naravno da smo uračunali i skije za trčanje, nakon čega se gospođa na carini naljutila što imamo skije i skije; mi djeca smo se stvarno zabavljali. Uglavnom, nikad nismo bili bez zime i snijega, a skijali smo skoro jednako brzo kao Mateja Svet i Bojan Križaj. Ulazimo i u sportsku godinu, s prvim brojem, jer je nadolazeća godina potpuno u olimpijskom duhu, a na ljeto nas čeka i Svjetsko prvenstvo u nogometu. Želite li nešto više? Možda pahulja ili dvije..._
