Oh, Brazil, Copacabana, samba i bossa nova, egzotični okusi, gola tijela i nogomet. To već zvuči previše bajkovito, gotovo kičasto, kao po scenariju neke telenovele, a ako zemlja beskrajnih pješčanih plaža zaista postane domaćin Svjetskog prvenstva u nogometu, onda se vrijedi potruditi i zabiti gol u protivničkoj mreži, samo da bude tu.
Inače, naši "nogometaši" nisu se baš uspjeli plasirati na najveće sportsko svjetsko prvenstvo, ali su imali priliku pojesti barem dio slasti ovog južnoameričkog nogometnog kolača.
#185 – City Magazin po City Magazin
U urugvajskom Montevideu prijateljski su se susreli s prvakom Južne Amerike, au Buenos Airesu protiv zvjezdane Argentine. I kako je nogomet tako brzo proširio krug "sladokusaca", postupno osvajajući svaki dio društva, pa tako i onaj najbuntovniji dio intelektualaca i elite, koji su pristojno prezirali dvadesetdvojicu muškaraca u kratkim hlačama koji su trčali po travnjaku kako bi presreli okrugla "stvar"? Uglavnom, ako se malo osvrnemo unatrag, igra je jednostavna, namijenjena masama, a siromašni slojevi su vrlo brzo, bez pretjeranih, drastičnih pravila, mogli okusiti radosti sporta. Nogometni jezik tako je postao univerzalan nadzvučnom brzinom, a okrugla strast prema igri jednostavno najpopularniji sport par excellence, ili, kako bi rekao jedan od francuskih filozofa, postala je novi opijum za narod, što se jednostavno moralo dogoditi . No, gdje je gužva, tu je i novac, financijske špekulacije, klađenje, mediji, poslovi s igračima... i, ironično, iza sveg blještavila okruglog sporta opet su elite koje pobjeđuju na nekonvencionalan način . No, nogomet je više od sporta, on je biznis, on je moda, on je kult, on je znanost, on je jezik, estetika, trend, sudbina i pitanje identiteta. A ako govorimo o potonjem, određivanju pripadnosti pojedinca, usuđujem se reći da današnje poimanje svijeta nogometa i njegove društvene dimenzije diktira pitanje identifikacije s glavnim akterima, poput Messija ili Ronalda, odnosno tko je ljepši, tko je bolji... Neću previše duljiti o ovakvim polemikama, ali znam da od sada utorak navečer više neće biti rezerviran za serijal Pjesma trnoglavaca, kao što je to slučaj za mnoge druge sljedbenike ljepšeg spola. Odjednom će ovo biti jedino vrijeme, barem u prosječnom slovenskom kućanstvu, kada se nitko neće svađati oko daljinskog upravljača za TV i kada će svako malo "ispadati" komentari poput "ohhh, goool, neee" i pitanja poput "što uopće znači ofsajd", i tvrdi, "ovaj nogomet ima stvarno glupa pravila, ništa izazovno, muški, lopta koja se kotrlja je kao auto na cesti, ako vidiš zeleno, to je akcija, žuto je upozorenje , crveno znači stani, kazna je sigurnosni razmak, "auto ti je izletjelo s ceste, slijepa ulica, a parking prazan"... jednostavno, samo su vozači više "babe" za volanom, manevriraju po polupraznom parkingu trgovačkog centra kako bi svog konja što više idealnije približili simuliranom boksu s bijelih linija, ali uostalom ne može baš svatko voziti zavoje kao Messi. Dakle, pripremite se sada, mjesec dana svatko može živjeti svoju strast prema nogometu kako želi._
