Izgovori koje koristimo kada nam nedostaju ideje ili kreativnosti i koje ćemo pogledati u nastavku, oni su poput straha – iznutra su šuplji, ali izvana nema ničega. Većina nas ima glavu punu ideja, ali većina ih tu i ostane. Zašto? Jer ih drugi tamo ne mogu vidjeti, jer su u sigurnoj luci. Ali znamo da se brodovi nisu gradili da bi bili sidreni u luci, pa je potrebno dignuti sidro i poslati ideje na otvoreno more.
Ne brinite, do kraja ovog članka i sami ćete biti veliki kapetan ideje i vi ćete kontrolirati 'valove' i biti spremni za svaku 'oluju' koja ih može čekati dok putuju prema drugom zaljevu.
Priznali to ili ne, imate hrpu ideja. No čini se da ih neki ipak imaju više od drugih. Zašto? Jer ih izvlače na površinu. Kao što kažu ako nije na Facebooku, ne postoji. A ako su ideje 'samo' u tvojoj do glave, tehnički ne postoje. Pa zašto im ne dopustiti da dišu kako bi bili više od pukih punoglavaca koji slijepo trzaju glavama? Jer ovdje nemaju neprijatelja, jer ne trebaju sklapati prijateljstva, jer se boje testa koji ih čeka, jer nisu spremni kritika. Zato je tako malo ljudi s tako briljantnim idejama. Jer ovi su najviše riskantno, 'najopasniji', naj zanimljiv, a samo su rijetki dovoljno muški da ih izvuku iz moždanog 'Alcatraza'. Ponekad doplivaju do bilježnica, do Photoshop, ali samo rijetki doguraju dalje. Jer se boje da će se izgubiti u džungli mišljenja, ej, nemaš ih. I tako umiru polako papir, zaslon ili već unutra hemisfere. Ali vrijeme je da im damo bolju sudbinu. Ako patite od bilo čega od sljedećeg, slijedite upute u nastavku i shvatit ćete da ih uglavnom koče iracionalni strahovi.
Pa zašto? kreativnost ili ideje umiru na jelu i kako to izliječiti?
1. Ideje su nedovršene
Nedovršene ideje ili bljeskovi oni mogu biti velika začepljenja kreativnosti. Iako se možda radi o briljantan embrij, međutim, može brzo postati žrtva vlastitih frustracija. Možda će tek procvjetati, ali nešto ga muči. Takvu nedonoščad treba pažljivo liječiti njegovati, poput onih pravih u inkubatoru. O tome treba govoriti izvan glave. Jer ako ste zapeli, ponekad je dovoljno samo jedno mišljenje da krenete dalje. Inače, kotači se vrte.
Kako se nositi s tim?
Ovo se može činiti kontraproduktivnim, ali ideja je neophodna govoriti, raspravljati, nužno je mijesiti kao plastelin. Treba ga staviti na rešetku. Objavite ga na društvenim mrežama ili ga na neki drugi način objavite. Neka diše, neka se nađe u ovom surovom svijetu. Tako ćete ga brzo dobiti odgovor je li ona vrijedna održavanja na životu ili ne.
2. Preteško je
Ideje nisu nešto što raste na drvetu. Nisu u prostoriji u koju odete i uzmete pravu s police. Pitajte pisac. To što je pisana riječ njegov kruh, njegov kisik, ne znači da mu kad-tad neće biti problem nešto napisati i hvatati zrak. Ponekad riječi nedostaju a onda je potreban izniman napor da se probije do onih pravih, da se gramatički prsluci za spašavanje. Idejni trzaj pisanja nešto je što svi mi koji smo ikada pisali ljubavna pisma ili sms ili molbu za posao.
Kako se nositi s tim?
Najbolje rješenje je da jednostavno počnete. Da počnem pisati. Što god. Ako samo buljite u prazan list papira ili treptajući kursor na ekranu ćete samo produbiti jamu koju ste sami iskopali, a zatim upasti u nju. Zapišite naslov, uvod, na papir stavite samo ključne riječi. Nešto! Vidjet ćete, uskoro će se dići brane i vaše tok misli opet će biti puna ideja.
3. Previše se fokusiram na druge
Čitanje knjige, novine, internetski sadržaji, sve je tu hrana za dušu. Prije svega, knjige hrane čovjeka određenom samo njemu svojstvenom energijom. Ali u isto vrijeme može biti i depresivno, jer imamo osjećaj da su sve dobre ideje već zauzete, da su sve dobre rečenice već napisane. Mnogi od nas toliko pate za tobom "sindrom varalice", velikog neprijatelja našeg napretka, koji 'tvrdi' da smo manje vrijedni od ostalih.
Kako se nositi s tim?
Tuđa djela neće biti vaša na teret. Produžite ih kao što razvlačite dobar umak od brašna i vode. Svi imamo nešto za reći i naša je odgovornost, ali prije svega privilegija, dodati svoj glas onome što je već rečeno. Dakle, na nama je da pronađemo u drugima inspiracija i uz njegovu pomoć stvaramo nešto novo. Uostalom, svaka stvar jest remix. Ovo nisu plagijati. Čak su i najsofisticiranije i najljepše rečenice puke niz riječi iz rječnika, ali su još uvijek jedinstvene tvorevine, čak i ako od riječi koje ne posjeduju.
4. Uvijek mi nešto odvlači pažnju
Koliko ste puta zavirili u Facebook ili Cvrkut, da dođete do ove točke u članku? Jeste li možda između toga otišli na kavu, ručali, izveli psa u šetnju? Ako ste kimnuli glavom na barem jedno od navedenog, odgovorite na ovo. Jesi li ti kad si koncentrirana? Disruptori oni su danas činjenica i na nama je da im se suprotstavimo. Jeste li dovoljno jaki? Nekad su se s neprijateljem borili mačem i štitom, danas se borimo s hladnjakom, Facebookom, Twitterom, a popisu iskušenja nikad kraja. Svijet u kojem živimo, dame i gospodo. Htjeli ili ne htjeli.
Kako se nositi s tim?
Jer karantena nije zgodno rješenje, moralo se naći nešto praktičnije. Najbolje rješenje je stvarati umjetni pritisak. Da, znamo, kao da 'prirodno' nije dovoljno. Pa ipak. Ako postavljate kratke ruke Lakše ćete isključiti okolinu pa čak i dovršiti neku misao, ideju... Svima nam je dobro poznata ova 'studentska' greška. Kampanjsko učenje i to. Što više vremena imamo, to manje vremena posvećujemo predmetu. Stoga isključite računalo iz napajanja. I imaš rok. Ili ograničiti distrakcije. Potražite produktivne - možda vam ideja padne na pamet dok šetate parkom uz nešto ptičjeg sranja - i neproduktivne. Ovdje vam, bez dublje analize, možemo navesti protagoniste - Facebook i Twitter. Bonnie i Clyde. Jer samo izgleda kao da pobjeđuješ.
ČITAJ VIŠE: 12 tajni iz prve ruke kako uspješni dizajneri održavaju svoju kreativnost
5. Bojim se
Ovaj problem sažima sve gore navedeno. To je strah majka inhibitori, kreativnost je grobar ideja. A glavni razlog zašto su oni zarobljenici tvoje glave nije zato što su za bilo što krivi i ne zato što su krenuli krivim putem, nego zato što su oni 'deseta braća', braća iz obitelji ideja koja im govori da nisu dovoljno dobri, da nisu dovoljno jedinstveni ili dovoljno neobično. Od straha se zato sklanjaju u naručje mozga, koje ih njeguje i njeguje, iako su davno same trebale hodati i kročiti svijetom. Problem je što nas taj strah čini takvima jadan, da imamo spremnu ideju prekid, umjesto da riskiramo da nas osramotimo kad ugleda svjetlo dana. Iako je nekako logično instinkt, ali nisam mogao biti u krivu. Jer krasi dobre ideje izvođenje, ali ne savršenstvo.
Kako se nositi s tim?
Da će to postati ti udobno dijeljenje svojih ideja s drugima, dobrih i loših, nije nešto što će se dogoditi preko noći. Božje ulje je potrebno - strpljenje, i to svakodnevno treninzima, bitke. Također izgubljen, osim što dobivate rat. Zona udobnosti to nije mjesto za boravak. Da, lijepo se tu i tamo vratiti, ali izvan nje se događa pun život. Radite druge kreativne stvari, stvari koje pripadaju drugačijem kontekstu od vašeg posla. Vaš voće dijelite, ne stidite ih se, jer nisu pokvareni. To će vam dati deblju kožu i kao rezultat ćete također skinuti dio tereta i očekivanja s ideje. I posvetite više vremena svojim mislima – na biciklu, u šetnji, bilo gdje gdje ih pustite da vam slobodno lutaju glavom. Nemojte im nametati zvukove iz slušalica, dileme, političke zavrzlame, komplikacije s posla. Pusti ih na pašu i vratiti se na posao odmoran. Budi više pristupačan. Nemojte se pretvarati da znate odgovore na sva pitanja. Pitati za mišljenje, biti otvoren za misli i zapažanja drugih, postavljati pitanja. I uskoro više nećete biti samo sakupljač ideja, već i kreator ideja.
