Koliko ćeš puta sebi reći da ti samo treba još malo vremena? I koliko ćeš puta sebe odgurnuti, samo da bi ostala blizu nekoga tko je još uvijek neodlučan?
U početku, čekanje ne izgleda problematično. Ne boli., ne diže uzbunu. Čini se kao strpljenje, kao razumijevanje, kao znak da znaš voljeti nekoga bez pritiska.
Siguran si da radiš pravu stvar ostavljajući prostor. Ali dani prolaze, odgovori ostaju isti, a ti ostaješ na mjestu. Čekaš. Nije čudo, već odluka koja se ne događa.
Čekaš jer vjeruješ u potencijal.
Vjerujete da će se stvari na kraju riješiti. Da će sazrijeti. Da će vidjeti. Vjeruješ u potencijal. U ideju što bi moglo biti kad bi se stvari samo malo pomaknule. Svaka mala pažnja osjeća se kao znak da nisi bila uzaludna.
Ali potencijal nije veza. I nada nije zamjena za djelovanje. Dok čekate, vaš se život nesvjesno prilagođava tuđoj neodlučnosti.
Postaješ onaj/ona koji/koja uvijek razumije.
Više ne pitaš kamo ovo vodi. Ne spominješ budućnost. Bolje ti je da šutiš., kako ne bi izgledao zahtjevno. Polako prihvaćaš manje nego što si rekao da hoćeš. Ne zato što bi bilo dovoljno, već zato što se bojiš izgubiti ono malo što imaš.
Ne shvaćaš koliko prostora zauzima ta prilagodba. Tek nakon vremena shvatiš da nisi izgubila njega, već sebe u njemu.
Dvosmislenost počinje oblikovati vaš svakodnevni život
Svaka poruka ima previše značenja. Svaka tišina izaziva sumnju. Radost više nije spontana, već oprezna.
Gotovo je sve gotovo. Gotovo veza. Gotovo bliskost. Gotovo budućnost. I gotovo te iscrpljuje više nego što želiš priznati.
Istina je često jasna, ali neugodna
Da bih htio, pokušao bih. Ne savršeno, ne idealno, ali dovoljno jasno da ne bi bilo sumnje. Trud je vidljiv. Prisutnost se osjeća. Odluka se ne odgađa unedogled. Dugo čekanje često je odgovor koji ne želite čuti.
Ne želiš na kraju čekati na njega.
Ne želiš se jednog dana osvrnuti i shvatiti da si godinama čekao. Ne želiš da čekanje postane tvoja priča.
Ne želiš da život prođe pored tebe., dok si se nadao/la da će netko drugi konačno donijeti odluku. Ne želiš biti osoba koja je uvijek bila spremna, ali nikada izabrana.
Zaslužuješ više od nesigurnosti.
Zaslužuješ jasnoću. Zaslužuješ vezu bez nagađanja. Prisutnost bez sumnji. Nekoga tko te voli i tko si njegov/njen. prioritet. Netko tko zna što želi i ne pušta te da čekaš. Ljubav nije nagađanje i nije stanje pripravnosti. To je odluka.
Otići znači izabrati sebe.
Kad odlučiš prestati čekati, to nije poraz. To je trenutak kada počinješ se vraćati sebi. Trenutak kada priznaš da si dao/dala dovoljno. Kada prestaneš dokazivati da možeš čekati i počneš poštovati sebe.
Kad se odmaknete od sve te neizvjesnosti, život počinje ići naprijed - ne zato što netko drugi konačno bira, već zato što vi birate sebe.
