Noah Hawleyjev film „Alien: Earth“ (FX/Hulu) vraća radnju kući: u godinu 2120., dvije godine prije originalnog filma. Kada se istraživački brod USCSS Maginot vrati nakon 65 godina kriogenike, na Zemlji eksplodira noćna mora - kojom upravljaju megakorporacije. U središtu je Wendy (Sydney Chandler), dječja svijest u odraslom sintetičkom tijelu i svijet u kojem se vrhunski predatori ne skrivaju samo u oknima.
Hawleyjeva serija Alien: Zemlja je ambiciozan, ali pametan „presjek“ DNK sage „Alien“: poštujući mitsku estetiku Ridleyja Scotta, ali s vlastitom idejom da su prava čudovišta zapravo korporacije koje su osvojile planet. Smješten u godinu 2120., samo dvije godine prije događaja iz prvog filma, počinje na sigurnom, poznatom tlu – u utrobi korporativnog broda Weyland-Yutani, gdje posada Maginota broji mjesece do povratka u orbitu... sve dok senzori ne polude, protokoli se pokvare, a „uzorci“ iznenada ne budu odneseni ravno na Zemlju. Tada se istine i rebra počinju lomiti.
Najsvježiji dio serije „Alien: Earth“ jest to što serija ozbiljno razmatra kako izgleda svijet na Zemlji kada su zemlje tek grane korporativne džungle. Prodigy City – u seriji poznat i kao New Siam – vodena je metropola kanala, neonskih mostova i umiruće srednje klase, izgrađena od tajlandskih lokacija koje seriji daju organsku, opipljivu teksturu. Ovo nije sterilna budućnost; ovo je retrofuturistička distopija u kojoj se stvarnost znoji. Vizualni potpis kombinira praktične efekte i promišljenu CGI tehnologiju, tako da se zvijeri čine realističnima, a gradovi istrošenima i stvarnima.
Hawley nije štedio na velikim idejama. „Alien: Earth“ jasno definira tri „tipa“ ljudi sutrašnjice: kiborge, sintetičke biće i hibride - potonji su najuzbudljiviji i moralno najnepouzdaniji. Wendy (Sydney Chandler) je dijete transplantirano u odraslo sintetičko tijelo, prvi „uspješni“ hibrid i emocionalno središte priče. Njezina dinamika s bratom Hermitom (Alex Lawther), zaštitnički hladnim sintetičkim Kirshom (Timothy Olyphant) i zbunjujući svijet oko nje pokazuju da serija nije samo o preživljavanju, već o tome što znači biti čovjek.
Ako se u filmu „Alien“ obično borimo protiv jednog čudovišta i jednog tajnog dopisa, ovdje dobivamo cijeli ekosustav čudovišta i memova. Hawley uvodi nove kreacije uz ksenomorfe i raspoređuje ih u dramatičan luk koji eskalira od šaputanja u kabinetu do gradske panike. To iznenađujuće dobro funkcionira – dijelom zato što se horor rađa iz ideja (besmrtnost kao proizvod), a tek onda iz zuba. Da, krv opet šiklja, ali hladna logika je ono što najviše peče. +
Ključ ovog svijeta je dječak-trilijunaš Boy Kavalier (Samuel Blenkin), izvršni direktor tvrtke Prodigy, koji svoj laboratorij naziva „Neverland“ (Zemlja Nedođije), a hibridnu djecu „Lost Boys“ (Izgubljeni dječaci). „Petar Pan“ nije samo šala za scenariste; to je zajednička nit o vječnom djetinjstvu, moći bez odgovornosti i dokle će korporacije ići kako bi pobijedile smrt. Prve epizode stoga se sasvim prikladno zovu „Neverland“ (Zemlja Nedođije) i „Gospodin Oktobar“ – nestašno i jezivo u isto vrijeme.
Parametri industrije također su fino podešeni. Seriju je producirao FX, Ridley Scott je izvršni producent, a glazbu je skladao Jeff Russo, što se može čuti u pulsirajućim, hladnim linijama koje održavaju tempo između tišine ventilacijskih otvora i udaraca akcije. Rezultat je televizija s filmskim prizvukom: izjave moći odzvanjaju tihim tonovima dok Maginotova ekipa gubi kontrolu, a Prodigy pretvara ljude u proizvode.
Što se tiče premijere i „kako gledati“: „Alien: Earth“ premijerno je prikazan 12. kolovoza s dvostrukom epizodom na FX-u i Huluu (međunarodno na Disney+); prva sezona ima osam epizoda, koje se objavljuju tjedno do finala 23. rujna. Popis naslova – od „Metamorfoze“ do finala „Prava čudovišta“ – lijepo pokazuje kamo Hawley ide: do pitanja tko su prava čudovišta kada se upale svjetla.
Glumačka postava je izvrsno odabrana i međunarodna: uz Chandlera, Olyphanta i Lawthera, blistaju Samuel Blenkin, Essie Davis (Dame Sylvia) i Adarsh Gourav (Slightly), tvoreći ansambl s prizvukom krhkosti i opasnosti, u kojem svatko nešto skriva. Upravo tako bi serija “Alien” trebala disati: suzdržanim šapatom prije vriska.
Prijem? Zasad impresivno. Sezona ima 94 ocjene % na Rotten Tomatoes (na temelju oko 78 recenzija), a Metacritic solidnih 85, što seriju već gura na teritorij "obaveznog gledanja". Ovo nisu samo brojke; one znače da je eksperiment - filmska franšiza u premium TV formatu - uspio jer nije samo kopirao, već je temeljito proširio svijet.
Ako je „Alien: Romulus“ prošle godine vratio ksenomorfa u kina, „Alien: Earth“ dokazuje da televizija može izgraditi širi biotop straha i ideja. Vrhunska produkcija (Tajland u svoj svojoj raznolikosti), bogata priča (New Siam/Prodigy City) i razmatranje besmrtnosti kao poslovnog modela funkcioniraju kao jedinstven, lijepo kalibriran stroj. Horor je stvar fiziologije; ultimativne zvijeri – i ne iznenađujuće – računovodstvo ih objašnjava. Ako se pitate gdje će serija završiti, naziv finala dovoljno nagovještava: „Prava čudovišta“. Tada ćemo možda konačno priznati da su najopasniji predatori oni koji potpisuju plaće.
