Na pozornici je eterična. Precizna. Sabrana. U predstavi Doktor Živago u Drami SNG-a, još jednom uvjerava publiku svojom prisutnošću koja nadilazi pokret. Ali kada siđe s pozornice, Ana Klašnja nije samo balerina. Ona je majka. Ona je partnerica. Ona je žena koja, kao i mnoge druge, svakodnevno miri svjetove koji ponekad stoje u suprotnosti jedan s drugim.
Izvana izgleda kao da je savladala ravnotežu. Ali u stvarnosti, kako kaže, ravnoteža nije stanje, već proces u kojem je morala naučiti nešto vrlo važno: slušati svoje tijelo. Čak i kada joj se nije sviđalo što joj je govorilo.
Svake godine, mjesec ožujak podsjeća nas na moć žena. Ali prava snaga često leži u prepoznavanju da nismo uvijek jake.
"Jako volim oba dana," govori o 8. ožujku i Majčinom danu. "Ne toliko kao praznik u klasičnom smislu, već kao trenutak kada shvatim koliko različitih uloga mi žene igramo. Tada se osvrnem na žene u svom životu. One koje su mi bliske. One kojima se divim. I one na koje bih jednog dana željela biti."
Njene riječi nisu deklarativne. One su tihe i promišljene. Baš kao i njezino držanje na pozornici.
Između svjetla reflektora i tišine doma
Biti žena danas znači znati kako pronaći ravnotežu. Za Anu to znači navigaciju od discipline baletne dvorane do nježnosti majčinstva. Od profesionalne odgovornosti do intimnosti doma. I upravo u toj tranziciji počinju pukotine. „Najveći izazov bila je napetost između želje za profesionalnom izvrsnošću i prisutnosti kod kuće“, priznaje. „Željela sam biti 100% svugdje. Ali vaše tijelo brzo pokaže kada ga previše raspodijelite. Umor. Napetost. Hormonalne fluktuacije. I emocionalno, osjećaj da nikad niste dovoljni.“
Kad tijelo počne govoriti
Tijelo balerine je instrument. Fino podešeno. Ali čak i najistreniranije tijelo ima svoje granice. I kada ih prijeđemo, ono reagira. Kod Ane je sve to počelo utjecati na zdravlje "tamo dolje". Češće upale, osjetljivost, nelagoda koju je teško ignorirati, pogotovo kada ste svakodnevno izloženi pozornici, reflektorima i kostimima. O tome se rijetko govori. Pogotovo u javnosti. Ali tišina je često najveći problem. „Intimno zdravlje dio je cjelokupnog zdravlja“, kaže ona odlučno. „Jednako je važno kao i bilo koji drugi dio tijela. Ali budući da je intimno, ipak postoji određena doza srama. I zato je otvorena komunikacija toliko važna.“
Intimno zdravlje nije tabu
Tijekom razdoblja kada su se problemi ponavljali, počela je istraživati što koristi. Koje materijale nosi uz kožu. Koliko su nježni proizvodi koji dolaze u kontakt s najosjetljivijim dijelovima njezina tijela. I tada je otkrila liniju... Ženska priroda. "Zapravo se danas kunem u to," kaže bez oklijevanja. "Pruža mi sve što mi treba. Prozračnost. Brigu. Nježnost. I pomoć kad je potrebna." Također priča koliko se puta našla u situaciji u kojoj ništa nije pomoglo: „Kao mačka oko kipuće kaše, lutala sam po ljekarnama i specijaliziranim trgovinama, vaginalni čepići na jednu stranu, kreme na drugu, obećanja posvuda da će biti bolje. Naravno, nije.“
Pamučni jastučići i tamponi bez nepotrebnih dodataka, donijeli su joj osjećaj da joj koža konačno diše. Da joj tijelo više nije u defanzivi. Proizvodi za intimnu njegu s nježnim formulama pomogli su joj uspostaviti ravnotežu koju su stres i tempo života brzo narušili.
"Danas zaista imam postavljene temelje intimnog zdravlja," on kaže. "Biram pamučne uloške i tampone bez nepotrebnih dodataka, a koristim i tampone s probioticima i nježne intimne pjene i kreme"koji pomažu u održavanju prirodne ravnoteže." Naglašava da joj je upravo taj holistički pristup, od prozračnih materijala do potporne mikroflore, donio osjećaj sigurnosti i dugoročnog mira.
To je jednostavna istina koju često previđamo. Intimna sluznica je izuzetno osjetljiva. Ne trebaju joj agresivni sastojci: treba joj poštovanje. "Ranjivost nije slabost" nastavlja se. „Kad si dopustimo reći 'Umorna sam', povezujemo se s drugim ženama koje vode slične bitke. Kad si dopustimo govoriti o upalama ili hormonalnim promjenama, prekidamo tabu koji nas je predugo držao u tišini.“
Kao javna osoba, svjesna je da njezin glas ima težinu. Ali govori jednostavno, ljudski, bez moraliziranja. „Možemo stvoriti sigurniji prostor razgovarajući o tome u našim obiteljima, u našim školama, u medijima. Kada o tim temama razgovaramo smireno i bez drame, one postaju dio naše svakodnevice. A više nisu nešto o čemu šapućemo.“ Istovremeno, ona ne romantizira ženstvenost, ne poriče umor i ne skriva sumnje. "Naučila sam slušati svoje tijelo" on kaže. „Ponekad to znači akciju. Drugi put znači odmor. Ali uvijek znači poštivanje moje dobrobiti i iskren razgovor s partnerom o tome kako se osjećam.“
Moj cilj više nije savršenstvo.
Majčinstvo ju je naučilo još jednoj važnoj lekciji: "Majčinstvo je najljepša i najteža stvar. Naučilo me bezuvjetnoj ljubavi. A istovremeno i spoznaji da nikada ne mogu sve napraviti kako treba. Ali ako odgajaš s ljubavlju i povjerenjem, ništa ne može poći po zlu."
Na kraju se razgovor vraća tamo gdje je i započeo, a Ana jasno sažima: "Ne moraš biti najbolji za sve. Dovoljno je biti vjeran sebi. Raditi sve jer to želiš i znaš da je ispravno."
Oglašivač: Tosama
