Kad ikada noću pogledamo u nebo, obično smo samo svjesni da smo dio svemira i da smo u svemiru. Ali daleko više začuđuje činjenica da je svemir u nama. Stoga, kad gledate u nebo i osjećate se malenima – jer mi ljudi smo maleni, a svemir je beskrajno velik – trebali bismo se zaista osjećati velikima, jer su naši atomi potekli od zvijezda. Od zvijezda koje su se, raspavši se poput maslačka koji mi “puhamo”, rasule svojom jezgrom po galaksiji. Jezgra je bogata kisikom, ugljikom, dušikom i drugim sastojcima važnim za život.
