Tko od nas nije čuo komentare poput "mama šiša" ili "baš kao tata"? Iako mnogi od nas pokušavaju formirati vlastiti identitet i izaći iz sjene svojih roditelja, u određenim trenucima percipiramo njihove geste, glasove ili navike koje na neki način nosimo sa sobom. Ali što zapravo utječe na to da postanemo poput njih - jesu li to naši geni, okruženje u kojem odrastamo ili jednostavno obrasci koje smo tijekom godina internalizirali? Postajemo li s godinama kao naši roditelji?