Rujan je. Vrijeme za nove početke. Meni osobno i prije nekog siječnja. Zašto? Ljeto je gotovo (dobro, možda su temperature u vrijeme nastanka editorijala još u slatkim tridesetima). A kad ljeto završi, kad smeđi ten stečen na svjetskim plažama izblijedi, tada znam da je stvarno. Da više nema tako malo produženih vikenda, da nema kolektivnih godišnjih odmora, da nema više "ja bih danas radio od kuće", da više nema odmora od tiskanog izdanja naših medija, da je potrebno da razmišljaju svježe i implementiraju ideje, ali ne da ih samo pohrane negdje u stražnjem dijelu glave (ili gdje god da su zapravo pohranjene).
