Ni jednoj strani nije lako, ali jednoj je uvijek teže.
Razvod je postao toliko uobičajen da se iznenadimo ako je netko dugo u braku, a ne razvede se. Zašto je to? Zbog niskog praga tolerancije ili zbog dostupnosti svega i površnosti koja je ubojica svih dobrih osjećaja? Shvaćamo li doista emocije tako olako ili su i one postale potrošna roba?
Činjenica je da su brakovi sve kraći, uz dužno poštovanje, izuzimam. Ljudi su sve okrutniji i ne biraju sredstva kada žele povrijediti onoga kome su jednom obećali ljubav.
Svaki kraj je tužan, a razvod je definitivno jedan od najgorih i najstresnijih. Sve u vašem životu se mijenja, doslovno sve. Ljudi sve manje osuđuju jer nemaju vremena ni pratiti sve razvode koji su u tijeku.
Velika je razlika između razvedenog muškarca i žene – tjlaže onaj isti koji kaže da to nije istina
U slučaju razvoda, u većini slučajeva, djeca pripadaju majci. Ovo nije mali pothvat. Sve te razvedene žene to znaju. Žena mora biti sve i biti na stotinu mjesta odjednom. Preopterećena je obavezama iu vječitoj borbi s vremenom. Ako ima sreću da joj obitelj pomaže, jedna je od rijetkih sretnica.
Ona je ta koja ustaje prije zore i odlazi spavati dugo nakon ponoći. Ako ima sreće da je ne probude djeca, odspava nekoliko sati.
Rastavljena supruga i majka je borac jer to mora biti. Nema se tko boriti za nju. Mora biti jaka čak i dok liječi svoje ranjeno srce i ponos. Ona će zagrliti svoje dijete, ali sama nema nikoga da je zagrli. Prokleto je sama, ali ne dopušta da je te misli progone, jer nema vremena za njih, a nema vremena ni za sebe. Ona pada, ali ustaje. Plače u samoći, slomljena životom i obavezama.
Ali ona mora dalje - sama. Jer ako pronađe nekoga tko može izliječiti njezino ranjeno srce i vratiti joj povjerenje u ljubav, osudit će je okolina. Sva krivnja za razvod svalit će se na nju koliko god vremena prošlo od razvoda. Ona je ta koja pod svaku cijenu treba održati obitelj na okupu, a ne je uništiti.
Tko misli na nju? Nitko? Uz svu tu borbu sa svakodnevnicom, tu je i borba s bivšim partnerom.
On ne zaboravlja, au većini slučajeva nikada ne zaboravlja da je ponizi uvijek iznova. Zaboravlja platiti alimentaciju i ponaša se kao da joj osobno daje svu svoju imovinu, njoj, a ne svojoj djeci. Često zaboravi ili nema vremena pokupiti svoju djecu kada mu je vrijeme.
Slobodan je čovjek, riješio se svih obaveza, osim povremenih posjeta djeci i plaćanja alimentacije. Okolina je uvijek na njegovoj strani. Ako nađe novu ljubav, naravno da je zaslužuje nakon "one" koja mu je zagorčala život.
U novostečenoj slobodi može živjeti punim plućima, ima svu slobodu ovoga svijeta, a samo rijetki to koriste da provode više vremena sa svojom djecom.
Osvetiti se bivšem ili bivšoj bi trebalo biti u drugom planu. Kao roditelji trebamo misliti na djecu i svaka čast parovima koji se izdižu iznad loših želja i ponašaju se kao roditelji.
Ono što nisu mogli riješiti u braku, riješili su razvodom. Sve ostalo treba rješavati razumom a ne emocijama. Oboje bi trebali imati samo jedan cilj - odgajati djecu. Ako su imali dovoljno ljubavi da imaju djecu, trebali bi imati dovoljno ljubavi i da ih odgajaju.
Ni jednoj strani nije lako, ali jednoj je uvijek teže. Razvod je teret, ali biti roditelj je odgovornost koju bi svatko trebao preuzeti.
Budite primjer onima kojima ste dali život, jer djeca oponašaju svoje roditelje. Imajte ovo na umu. Sve što nauče o životu, nauče od vas. Oni zaslužuju najbolje roditelje, budite takvi.