Mladima danas nije lako. Pa, da budem iskren, nikada nisu. Jednom im je budućnost ugrožena ratom, drugi put neimaštinom, trećim ekonomskom krizom... Bitka za budućnost samo se seli na druga bojišta. Danas su to u većini zapadnih i razvijenih zemalja agencije za zapošljavanje, dok su u mnogima još uvijek tereni i prava bojna polja. Ali ako se vratimo na zapad. Posljedica krize je pojava 'Mama hotela', o čemu svjedoče dokumentarne fotografije Damona Casareza.
Damon Casarez iz Los Angelesa i sam je moderni rob, rob nezasitnog kapitalizam, koji podjarmljuje na suptilan i latentan način mladi ljudi, što čini educirati. Pogotovo u Amerika, gdje su oni Studentski krediti Grob američkih dječaka, umjesto svjetla na kraju tunela. Da, svjetlo je moguće, ali iz vlaka, ne na kraju tunela. Jer Casarez, po struci fotograf, nakon završenog fakulteta pao na bojnom polju, gdje umjesto oružja svjetlucaju šljokice, morao se pokajati, ponižen i osiromašen vratiti se kući, s dugom koji će dugo nad njim visit kao Damoklov mač.
ČITAJ VIŠE: Nevjerojatni slikarski klasici u digitalnom ruhu
Čak i ovdje situacija nije ništa više ružičasta, pa ne čudi da je od 2011.g 85% posto mladih do 30 godina živi s roditeljima. I tek tako, inače od šesnaest američkih država, nalazi se u svom fotografskom projektu Boomerang djeca inkorporirao Casarez. Mladi ljudi koji su bili prisiljeni ostati kod kuće ili se tamo vratiti jer ih unatoč obrazovanju turbo kapitalizam nije primio među sebe. Njegovu ideju preuzeo je jedan časopis NYT magazin, kada je bio u istoj situaciji kao i on portreti. Nije ga prikazao kroz klasične portrete, nego kroz njega dokumentarna fotografija kojim je uspio uhvatiti ne samo bit uzorka nego suština generacije, koji je sustavnom pohlepom degradiran do te mjere da mora najplodnije godine još jednom kroz vrijeme djetinjstvo i infantilizam, iako je odavno postao zreli za samostalan život.
