Budimo iskreni. Automobilska industrija je posljednjih godina postala pomalo... depresivna. Svi proizvođači se natječu tko će napraviti najljući, najteži, najskuplji električni gigant koji zauzima toliko prostora na cesti kao mala garsonijera. A tu je i Citroën. Marka koja je očito jedina koja još uvijek pije pravo vino tijekom pauza za ručak. Predstavili su Citroën ELO. To nije automobil. To je mobilni dnevni boravak koji je progutao McLaren F1 i odlučio živjeti u Decathlonu. I znate što? Apsolutno je fantastičan.
Prvo se pozabavimo brojkama, jer su one jedino što u ovom članku neće biti subjektivno. Citroën ELO Dug je samo 4,10 metara. Da to stavimo u perspektivu: to je veličina njihovog ë-C3, ili otprilike duljina vašeg prosječnog sata najveće gužve. Ali Francuzi su upotrijebili stari trik – budući da je automobil električni, a motor je na stražnjoj osovini, rastegnuli su unutrašnjost do apsurda.
Rezultat? U tlocrt gradskog automobila ugurali su šest odraslih osoba. Vrata se otvaraju u suprotnim smjerovima (tzv. samoubilačka vrata), bez središnjeg stupa, stvarajući otvor širine 1,92 metra. To znači da ne ulazite u automobil, već se u njega selite.
„ELO ne zagovara načelo da se kupac treba prilagoditi svom vozilu, već da se vozilo treba prilagoditi potrebama kupca. To je fraza koju obično čujem kod marki koje prodaju vozila za 200 tisuća eura, ali ne i kod narodnog Citroëna.“
Vozačevo sjedalo: Trip ega ili genijalnost?
Ovdje stvari postaju najbizarnije na najbolji mogući način. Vozačko sjedalo je postavljeno u sredinu. Centralno. To smo zadnji put vidjeli u legendarnom McLarenu F1 ili Gordon Murrayjevom T.50. Osim u modelu Citroën ELO Nećete juriti maksimalnu brzinu od 300 km/h (186 mph), ali ćete vladati gradskim prometom.
Zašto sredina? Zato što pruža najbolju vidljivost i zato što se – imajte na umu – sjedalo može rotirati za 360 stupnjeva. Kad ne vozite, okrenete leđa putnicima i odjednom više niste vozač već domaćin zabave. Volan je jednokraki (poklon božici DS-a iz 1955.) i nema instrumenata. Sve se projicira na plutajuću foliju na vjetrobranskom staklu. Ovo je „Tech-Noir“ budućnost koju smo čekali.
Sveto trojstvo: ODMOR, IGRA, RAD
Citroën tvrdi da je automobil % iz '95. parkirani i beskorisni komad metala. Citroën ELO to mijenja konceptom koji nazivaju ODMOR, IGRA, RAD.
ODMOR: U suradnji s Decathlonom (da, onom trgovinom u kojoj kupujete čarape za trčanje), stvorili su interijer koji se transformira u spavaću sobu. Dva madraca na napuhavanje izrađena od "Dropstitch" materijala (istog kao SUP daske) skrivena su u dnu. Krov se otvara kako biste mogli gledati zvijezde. Ovo nije spavanje u autu jer ste propustili hotel; ovo je glamping.
IGRATI: Sve je modularno. Stražnja sjedala možete izvaditi i koristiti ih za piknik. Automobil ima V2L (Vehicle-to-Load) tehnologiju, što znači da je ELO u biti ogromna prijenosna baterija (powerbank) na koju spajate električni roštilj, zvučnike ili DJ pult.
RADITI: Budući da živimo u dobu Zooma, ELO se pretvara u ured. Središnja konzola postaje stol za laptop, a automobil vaš zvučno izolirani ured s pogledom na more (ili parkiralište u BTC-u, ovisno o vašoj sreći).
Tehnologija koja diše s vama
Nije to samo kutija. To je pametna kutija. Goodyear je razvio gume Eagle Xplore sa SightLine za ELO. Senzori u gumama mjere istrošenost i tlak u stvarnom vremenu, a LED na naplatku vam bojom govori je li sve u redu. Konačno, automobil koji komunicira s vama bez bipkanja poput uspaničenog robota.
Karoserija koristi reciklirane materijale, uključujući ekspandirani polipropilen (materijal koji se koristi u biciklističkim kacigama) na branicima. Čvrsta je, lagana, a ako je ogrebete, nećete plakati, ali ćete reći da ima "patinu".
Zaključak: Zašto nam je to potrebno?
Citroën ELO vjerojatno neće ući u serijsku proizvodnju točno takav kakav jest. A to je tragedija. U svijetu opsjednutom agresijom, statusom i napa kožom, ELO je osvježavajući poput hladnog daška kolovoza.
Šaren je, prijateljski je i ne shvaća se previše ozbiljno. To je dokaz da automobil nije nužno samo sredstvo za dolazak od točke A do točke B, već mjesto gdje zapravo živimo. Ako je ovo budućnost električne mobilnosti - zabavna, modularna i pomalo neobična - onda se nemamo čega bojati. Jan Macarol bi ga imao. Ne za utrke, već za one trenutke kada svijet postane preozbiljan i trebate svoj narančasti mjehurić sreće.
Cijena? Neprocjenjivo, jer je to koncept. Ali kad bi ga napravili, koštao bi kao dobro opremljeni C3. Citroën, s'il vous plaît, do this.
