Paziparkovki

Je li prostor kroz koji se kreće krajobrazni arhitekt drugačiji od prostora kroz koji se mi ostali krećemo?

Ako krajobraz hoda cestom, on obraća pozornost na druge stvari, možda više prostorne. Vjerojatno nas više stvari u prostoru muče nego ikoga drugoga, primjerice da nema dovoljno zelenih površina i da je sve parkirano. Većina ljudi primjećuje novogradnje i nove stanove u njima, ali pazimo i gdje će se oni koji će tu živjeti, igrati ili sjediti i čitati knjigu te je li taj prostor dovoljan. Također volimo gledati u detalje; kako se rub nogostupa susreće s cestom ili kako fontanu upotpunjuje terasa. Kako se stvari implementiraju i održavaju? Kad mi pejzažisti putujemo, naše su fotografije drugačije od većine turista. Ne slikamo samo parkove, nego nas zanima koliko ljudi koriste vanjski prostor, kako gradovi funkcioniraju. Uglavnom turisti obilaze muzeje i spomenike u gradovima, ali gledamo i gdje ljudi mogu sjesti i odmoriti se, gdje se okupljaju i druže.

Kolika mora biti zelena površina da bi bila zelena?

U svakom slučaju, računa se i najmanji zeleni detalj. Broji se penjač koji se penje po zidu. To ne mora nužno biti ogroman park, ali je svakako dobrodošao. Ako imamo u vidu hlađenje atmosfere u gradovima, korita sa zelenilom bi trebala biti dovoljna, ali mora biti puno više u ukupnom iznosu, pogotovo s rastom građevnog tkiva. To znači da u gradovima u kojima je zbog izgrađenosti previše vruće, takve mikro zelene površine djeluju rasterećujuće. Tu je i vizualni efekt zelenila jer uvelike pridonosi ugodnijoj slici grada. U Londonu trenutno puno ozelenjavaju krovove. Pokazalo se da imaju premalo zelenih površina i da će težiti više nego što itko misli. Krovovi se koriste za mnoge stvari: za dječja igrališta, terase, kafiće ili samo za ozelenjavanje. Gradovi koji su već gusto izgrađeni odn nemaju više otvorenih prostora, mogu si pomoći i na ovaj način. Ljubljana trenutno ima puno otvorenog prostora i ne treba ga ako se te površine sačuvaju.

Završava li posao krajobraznog arhitekta na ulaznim vratima?

Krajobraza zanima cjelokupan prostor pod milim nebom, bez obzira gdje se i na kojoj etaži taj pejzaž nalazi. Ako kuća ima zeleni krov, to može biti djelo krajobraznog arhitekta, budući da je izvan kuće. Svoje vještine može koristiti iu dizajnu interijera ili grafičkom dizajnu, ali to više nije krajobrazna arhitektura.

Čemu služe parkovi?

Obično je mišljenje većine da se u parku uvijek ima što raditi: igrati odbojku, igrati se na dječjem igralištu i slično. Zelene površine mogu se koristiti i pasivno. Takvo pasivno korištenje je u određenoj mjeri jednako važno. Ako netko živi u stanu s pogledom na vrt ili atrij, ali ga ne koristi, sam pogled na njega može povećati kvalitetu boravka i raspoloženje. Nije potrebno da nešto radimo na zelenim površinama. Možemo samo "biti" u parku ili proći pokraj njega, a njegova zadaća olabavljenja urbane strukture već je ispunjena. Naravno, puno je bolje otići u park i tamo nešto raditi. Englezi znaju, na primjer, parc life. Poslijepodne odu u park, tamo se nađu s društvom i umjesto u kafanama sjede na zelenilu.

Korisnik definira krajolik ili krajolik korisnika?

Pri oblikovanju krajolika razmišljamo o korisniku, kasnije ga on koristeći ga sukreira. Životni stil gradova sve više nalaže da ljudi trebaju zelene površine i otvorene prostore unutar grada. Ti prostori uvjetuju što ćemo tamo raditi. Krajolik nije stanje, on je proces. Kada se formira određeni otvoreni prostor, proces tek počinje, jer taj prostor odn krajolik živi dalje.

Upozorava li sam pejzaž na ono čemu je namijenjen?

Sam krajolik na neki način poručuje ono što želi učiniti od sebe, ali nigdje nije sam u pogledu prirode. Uvijek ima društvo ili osobu pored sebe. Ono što radimo u ili oko određenog prostora koji se uređuje jednako je važno. Pri oblikovanju krajobraza potrebno je voditi računa o prirodnim i kulturnim i društvenim elementima jer su sva tri međusobno povezana. Dizajn parkova uvijek odražava ono što se događa u društvu, pa se može tvrditi da je krajobrazna arhitektura jedna od umjetnosti.

Ubrajate li krajobraznike među vrtićarce?

Uređujemo i privatne vrtove, ali nije potrebno saditi salatu u vrtu. Ubrajamo se u vrtićarce u smislu da bismo se rado bavili uređenjem vrtićkog naselja, ali ih još nemamo. Ponegdje u inozemstvu postoje planirana vrtićka naselja i ona nemaju isti status kao kod nas. Imaju funkciju parka u kojem ljudi provode svoje slobodno vrijeme na otvorenim površinama.

U koji se grad isplati putovati samo zbog njegovih zelenih površina?

U New Yorku ili na Manhattanu, Central Park je prvi primjer da su planeri jednog grada za kojeg se očekivalo da će biti gusto naseljen, od samog početka namijenili tako veliku površinu za park, kako bi stanovnici mogli kvalitetno provoditi slobodno vrijeme. Sada je ta golema zelena površina najveće bogatstvo jer bi bez nje kvaliteta života bila katastrofalna. Blizina parka također je veliki faktor u vrijednosti nekretnine, što može zvučati nelogično kada se ulaže u određeno područje. Investitori uglavnom žele što gušće izgraditi određeni prostor jer će na taj način više zaraditi od prodaje nekretnina, ali to nije uvijek slučaj.

Je li pri odabiru restorana presudno uređenje okućnice ili ponuda?

Kada restoran ili bar ima vrt, to je svakako faktor pri izboru. Ako je okolina dobro uređena i hrana dobra, to je najbolja kombinacija, ali ako je hrana stvarno odlična... U Ljubljani se isplati probati quesadillas u Romeu uz Ljubljanicu, kao i tajlandsku hranu u Da Bu Da i toskanska hrana u restoranu Allegria. Kava i vanjski prostor su ukusni u Slamiču.