Pojedinci, države, korporacije, poduzeća i nevladine organizacije diljem svijeta rade na spašavanju planeta od katastrofe koja nam prijeti nastavimo li zagađivati i zadirati u okoliš. Jedni to rade s čistijim namjerama, drugi koriste da služe. Neki su uspješniji, drugi manje. Među dobre i učinkovite modele brige o okolišu svakako možemo ubrojiti novi filipinski zakon koji učenicima nalaže da posade najmanje 10 stabala ako žele završiti školu – koncept koji bi se svakako mogao prenijeti i na slovenski školski sustav i bi (naravno, nastavnici i učenici/studenti) imali koristi.
Novi filipinski zakon nalaže učenicima da posade najmanje 10 stabala ako žele završiti školu. Ovaj se zakon odnosi na učenike/studente na svim razinama školovanja - od osnovnoškolaca do studenata. Prema zakonu, za uvođenje ove prakse u škole i fakultete nadležno je državno Ministarstvo obrazovanja, Ministarstvo zaštite okoliša i poljoprivrede ali je po dogovoru nabava sjemena, sadnica, osnovnih uputa za sadnju i brigu o posađenim stablima.
Učenici i studenti mogu saditi drveće šumama, vrtovima, urbana sredina, napuštena mjesta ili prirodni rezervati – pritom se moraju pridržavati smjernica koje se vrste drveća smiju saditi na kojem području zemlje.
Zakon je donesen kao dio međugeneracijske odgovornosti za zaštitu okoliša, a sad će se barem na Filipinima 175 milijuna novih stabala godišnje.
Riječ je o konceptu koji bi svakako je imalo smisla prenijeti ga i na slovenski školski sustav. Osim očitog izravnog pozitivan učinak na okoliš takav projekt ima i puno drugih neizostavnih prednosti – djeca, adolescenti i mladi odrasli osobno će se angažirati oko brige o okolišu i shvatiti da budućnost zemlje također je njihova izravna odgovornost. Steći će nove važne vještine koje se prebrzo gube u današnjem automatiziranom i tehnološki naprednom društvu. Osim toga, hoće u dodiru s prirodom, koji ima blagotvoran učinak na čovjeka te ima niz blagotvornih zdravstvenih, psihičkih i fizičkih učinaka.
