Najskuplje u povijesti, s najvišom razinom sigurnosti i s najviše kritika i prije početka, neslavno su otvorene 22. Zimske olimpijske igre u Sočiju! Organizatori su nam tako servirali nezaboravan spektakl, pun ruske povijesti, plesnih i kazališnih ekscesa te izuzetnih svjetlosnih i vizualnih efekata.
Veliki olimpijski stadion Fisht (prema najvišem vrhu Kavkaza i dijalektskom izrazu „bijela glava“), u zagrljaju Kavkaza s jedne strane i ne baš zimskog Crnog mora s druge, oživio je u punom sjaju u 17:10 sati po našem vremenu. Na početku nas je u događaj povela slikovita animacija i djevojačko čitanje ruske abecede (azbuke), kroz koje smo se prisjetili velikih imena i iznimnih dostignuća bogate ruske baštine, kao što su Čajkovski, Sputnjik, Tolstoj, let do Mjeseca, Ruski balet i periodni sustav elemenataTada je eksplodirao prvi vatromet, konačno započevši dugo očekivano otvorenje. Vođa, prekrasna 11-godišnja djevojčica Ljubov (Slovenska ljubav) zatim je na zmaju letjela iznad plutajućih otočnih skulptura koje prikazuju raznolike krajolike Rusije. Pjevajući nježne melodije, pratili su je izvođači odjeveni u tradicionalnu odjeću. Spektakularni nastup pratile su svjetlosne instalacije, koje su se na kraju iz pahuljica snijega transformirale u olimpijske krugove.
Kao što i priliči događaju globalnih razmjera, ruski predsjednik je službeno predstavljen Vladimir Putin i predsjednik Međunarodnog olimpijskog odbora Thomas Bach, koji je zanimljivo i jedan od osvajača olimpijskih medalja, i to u mačevanju 1976. godine.
Uslijedila je ceremonija. podizanje ruske zastave, koju je uz zvukove himne izvelo 27 pjevača 600 godina starog zbor dovezeno 5 iz Moskve astronautiBilo je posvijetljeno sjajnim klizači, koji je nacrtao „živu“ rusku zastavu i „vijorio“ njome zajedno s vizualnim efektima.
Prolazak zemalja, tradicionalno počevši s Grčka, po prvi put ikada, svjedočili su dolasku pojedinačnih delegacija iz podzemnog otvora niz strmu stazu prema gore, najavljenu projekcijom Zemlje, gdje je svaka zemlja bila osvijetljena. Pratili su ih snažni ritmovi elektroničke glazbe. snježne kraljice u kreativnim ledenim odjevnim kombinacijama.
Također smo pozdravili našu delegaciju, čiju je zastavu ponosno nosio. Tomaž Razingar, kapetana slovenske hokejaške reprezentacije. Ali najveće uzbuđenje naravno je izazvala domaća ekipa sportaša, predvođena Aleksandar Žukov, 39-godišnji vozač boba. Predstavljene su i službene maskote zeka, medo i Putinov miljenik, leopard na snowboardu, kojeg su prethodno odabrali ruski televizijski gledatelji.
Djevojka Lubov nas je povela u drugi dio otvorenja, ovaj put kroz performans pod nazivom "Ruska odiseja”, gdje smo prošetali kroz razvoj Rusije kakvu danas poznajemo. Plutajuća instalacija Trojke, kočija iz 18. stoljeća, koja se smatra najprepoznatljivijim ruskim simbolom i neizostavnim dijelom društvenih događanja, donijela je poantu „Proljetni rituali". Šarena plutajuća gomila lampioni i plesači, među kojima je bilo skriveno 35 tradicionalnih Kozaka, kroz čarobnu točku, stvorila je jednu od najvećih ruskih znamenitosti, Katedrala sv. VasilijaHodala je po crno-bijeloj karti uz zvukove Crnog mora. mornaricasjećajući se Petar Veliki, koji je proširio i modernizirao zemlju krajem 17. stoljeća. Poznati Rus baletani oživjeli su priče iz romana Rat i mir, među kojima je prvi ples u ulozi Nataša Rostova pripadao je primabalerini Boljšoj baletni ansambl, Svetlana ZaharovaPriča se ne bi mogla odvijati bez mračnog razdoblja. revolucije, koja je bila izvedena sa snježnom olujom užasa i očaja, a zatim ogromnom užarenom lokomotivom u zraku, donoseći promjenu kroz slike umjetničkih djela tog vremena Ruska avangardaVrijeme nakon Drugog svjetskog rata donijelo je nadu u bolju budućnost, a uslijedio je i preokret prema živopisnoj slici. plesači, baby boom, legendarni Ujak Sťopa, lik policajca, pjeva dječje pjesme i slike moderne Moskve. Na pjevanju Moskovske noći zbora Crvena armija djevojka Ljubov posljednji je put poletjela u nebo i simbolično ispustila veliki crveni balon nade.
Službeni dio otvorenja započeo je govorima Dimitrij Černišenko, predsjednik Organizacijskog odbora Zimskih olimpijskih igara, koji je s ponosom rekao da su ove Olimpijske igre prilika „da svijetu pokažemo naše gostoprimstvo, našu tradiciju, našu Rusiju.“ Nakon toga je uslijedio pozdrav Thomas Bach, predsjednik Međunarodnog olimpijskog odbora, svima uključenima u pripreme i sportašima koji „od ovog trenutka nisu samo sportaši, već olimpijski sportaši“, ostvaruju svoje snove i žive olimpijska načela. Mirnim tonom naglasio je i da „olimpizam ujedinjuje ljude“ i dokazuje da „možemo živjeti pod istim krovom, bez diskriminacije i s tolerancijom“. Uz Putinove riječi na njegovom materinjem jeziku i još jedan vatromet, Olimpijske igre su službeno mogle započeti.
Stavka pod nazivom "Golubica mira" bila je u svoj svojoj izvanrednoj, nikad prije viđenoj verziji poznate baletne predstave Labuđe jezero, gdje su se vrteći plesači s LED krilima crtali sanjive uzorke, samo šlag na torti umjetničkog spektakla.
Olimpijska zastava, koji ove godine slavi 100. rođendan, prisustvovalo je osam istaknutih ruskih imena – glumica Čulpan Hamatova, brzoklizač Lidija Skoblikova, novinar Anastasija Popova, prva astronautkinja Valentina Tereškova, član legendarne ruske hokejaške reprezentacije Vjačeslav “Slava” Aleksandrovič Fetisov, dirigent Valerij Gergijev, „kibernetički“ sportaš Alan Emiliev i redatelj, glumac i dobitnik Oscara Nikita MihalkovSvjetski poznata sopranistica također je iznenadila ceremoniju podizanja zastave. Anna Netrebko, koji je pjevao olimpijsku himnu.
Roleri odjeveni u svjetleće dresove prevezli su nas kroz futurističku točku u paralelnu galaksiju s olimpijskim bogovima i svjetlucavim zvijezdama.
Kao posljednji čin, slijedio je paljenje vatreSlavna baklja prošla je kroz ruke tenisača Marija Šarapova, 28-struki rekorder u skoku s motkom Jelena Isinbajeva, hrvač Aleksandra Karelin, ritmički gimnastičari Alina Kabajeva, sve do posljednjeg para, 10 puta svjetski prvaci u umjetničkom klizanju Irina Rodnina i ikone ruskog hokeja Vladimir Tretjak, koji je veličanstveno zapalio olimpijski plamen ispred Olimpijskog parka.
S tem se je današnja prireditev pod režisersko taktirko Konstantina Ernsta tako v športno tekmovalnem in človekoljubno združujočim kot tudi rusko bogato zgodovinskem in osupljivo modernem umetniškem duhu zapisala kot ena izmed nepozabnih.
