Ne odustaj. Još uvijek imaš dug put pred sobom. Ponekad život stane bez upozorenja.
Nešto što je jučer bilo potpuno razumljivo odjednom se ruši. Ciljevi koji su bili blizu raspršeni su. Tijelo je umorno, srce je teško, misli su raspršene. I onaj unutarnji glas koji vas obično tjera dalje je utišan.
Tada dolazi iskušenje da odustanemo. Da stanemo. Da... Ne znaš ni što učiniti jer previše boli.Ali upravo u tim trenucima, kada se čini da se sve raspada, nešto novo se gradi u vama. Nešto tiho, čvrsto, što često shvatite tek kasnije.
Kad više ne vidiš poentu
Nema sramote u tome što ti ponestaje snage. Nema sramote u osjećaju da više ne možeš. To ne znači da si slab - to znači da si čovjek. Čak i zemlja počiva kako bi mogla ponovno roditi. Čak se i more povlači kako bi se ponovno moglo vratiti.
Kad ne vidiš smisao, ne traži ga očima. Pronađite to osjećajem – tamo gdje boli, gdje kuca. Možda ćete se iznenaditi kada otkrijete da nešto potpuno novo raste upravo iz onoga što vas sada boli.
Ništa nije izgubljeno dok dišeš.
Još uvijek nosiš sve što jesi u sebi - bez obzira koliko si izgubio. Još uvijek možeš sanjati. Možeš osjećati. Nada te nije napustila, ona samo počiva. Ništa nije izgubljeno dok dišeš.Svaki izdisaj je dokaz da si ovdje, a svaki udah je prilika za novi početak.
U životu nema trajnog dna, Ali postoji trenutak kada se odgurneš. I onda, iako je teško, shvatiš - još sam ovdje. I ovo "još sam ovdje" je tvoj najveći dokaz hrabrosti.
Kad je svijet tih, srce se čuje
U najmirnijim danima, kada više ne znate kamo biste krenuli, događaju se najveće promjene. Kad je svijet tih, srce se čuje – onaj pravi, ne ranjen, ne uplašen. Onaj koji ne mjeri vrijednost u postignućima, već u ustrajnosti. Onaj koji zna da nakon svake tame dolazi svjetlo.
Ponekad te život zaustavi ne da te kazni, već da preusmjeriti teMožda nisi izgubio put, možda si samo skrenuo u smjeru koji će ti pokazati nešto što još nisi uspio vidjeti.
Svaki kraj je prerušeni početak
Kraj nije neprijatelj. Kraj je mjesto gdje nešto prestaje kako bi nešto drugo moglo oživjeti. Posljednji list na drvetu ne znači kraj života, već obećanje novog proljeća. I ti imaš svoje proljeće – samo ga vrijeme dijeli od zime. I kad dođe, shvatit ćeš zašto si morao čekati. Jer neki rastovi zahtijevaju tišinu, tamu i strpljenje.
Ne uspoređujte svoje vrijeme s drugima.
Tvoje vrijeme nije njihovo. Tvoj put nije njihov. Ne mjeri se po tuđoj brzini. Možda si morao malo duže stajati da bi naučio vidjeti ljepotu u mirnoći. Možda si morao nešto izgubiti da bi ponovno pronašao sebe.
U svijetu koji od nas očekuje da stalno pokret, hrabro je usuditi se stajati mirno. Sjesti, udahnuti i priznati sebi: "Treba mi trenutak." I u tom trenutku, bliži si sebi nego ikad prije.
Ne odustaj.
Ne odustaj, čak i ako se čini da si posljednji na cesti. Ne odustaj, čak i ako se čini da nećeš uspjeti. Ne odustaj, jer se život ne mjeri koliko puta padneš, već koliko puta ustaneš. Ono što te danas boli, sutra će biti tvoja snaga.
Ono što ti se danas čini preteškim, jednog će dana biti tvoja priča, kojom ćeš inspirirati nekog drugog. Još toliko toga imaš pred sobom – toliko dana koji će mirisati na novi početak, toliko ljudi koji će te gledati s razumijevanjem, toliko trenuci koji će izliječiti ono što sada boli.
Ne odustaj. Čak i ako danas ne vidiš put, ne znači da ne postoji. Kad se osvrnete unatrag u prošlost, vidjet ćete da je sve ovo - svaki pad, svaki plač, svaka sumnja - bila samo priprema za nešto veće.
I onda ćeš shvatiti da nisi gubio vrijeme. Samo si rastao.
