Iako mnogi misle da je Mars naša sljedeća stanica, budući da je on u mnogočemu zrcalna slika Zemlje, NASA se već neko vrijeme poigrava idejom o životu na Veneri, koju nazivaju i Zemljinim zlim blizancem. Naime, razvili su koncept plutajućeg grada koji bi rastao u njegovoj atmosferi i omogućio trajno naseljavanje. Projekt se zove HAVOC.
Zemlje i Marsa prilično su slični. Oni imaju sličan sastav atmosfere, koji su najbliži od svih u Sunčevom sustavu, a istina je da je Mars relativno hladan (-63 stupnja), a je vjerojatnost postojanja od vode tako snažna biljka da marljivo grije nadu da ćemo jednog dana moći živjeti na Marsu. Povrh toga, dan na Marsu je gotovo dug 25 sati, što znači da je naš bioritam čak se lakše sinkronizira s ovim ritmom nego s ritmom na Zemlji, budući da je naš unutarnji period točno oko 25 sati. Ali zašto ići tako daleko kada ga naš najbliži susjed ima kao dom, ako ne i više? Na Venera naime ovom Zemljinom blizancu. Zlo? Stvar perspektive. Slični su u veličina, masa, gustoća, gravitacija i sastav. Pa zašto ne bismo sjeli na prvi Space Shuttle i otišli tamo umjesto na Mars?
Vjerojatno zato što je tamo kao u paklu. To je najtopliji planet u Sunčevom sustavu, gdje je temperatura 465 stupnjeva Celzijusa, što je dovoljno za topljenje metala. Osim toga, ima guste oblake vrućih otrovnih plinova i, kao rezultat, gustu atmosferu, čiji je tlak za 90 naših atmosfera. Dakle, površina Venere je izvan jelovnika. Zato je i sama atmosfera, gdje se planira preseliti, gostoljubivija Istraživački centar Langley (NASA).
ČITAJ VIŠE: Europska svemirska agencija uspjela je u svom povijesnom prvom slijetanju na komet #ESA
Program "kolonizacije" tzv PUSTOŠ (High Altitude Venus Operational Concept) i to bi trebalo poslati tamo u početnoj fazi roboti, kako bi prošao prve testove. Nakon njih bi uslijedila ljudska ekspedicija koja bi u početku 30 dana ostati u orbiti, a potom će uslijediti izlet u atmosferu.
Sljedeća faza bila bi za godinu da ovamo dovedu obične ljude i nasele ih u plutajućem gradu, koje bi oni trebali predstavljati zrakoplov napunjen helijem i oblijepljen solarnim pločama (ovdje ima puno više sunčeve svjetlosti nego na Marsu, topi se radijacija a isto kao i u Kanadi). Cepelini bi trebali biti dugi 129 metara, dok su oni za robote koji će ići u izviđanje dugi tek 31 metar.
Svaka posuda s balonom imat će poseban "decoilable" kabina, što bi trebalo biti ono što je automobil na Zemlji i što bi trebao omogućiti međuplanetarna putovanja. Grad bi trebao plutati 50 kilometara iznad površine, gdje je atmosferski tlak jednak Zemljinom, a temperatura zraka "ugodna" 75 stupnjeva. I iako je trenutno sve samo na papiru, za koji znamo da može podnijeti sve, svakako je riječ o zanimljivoj ideji.
Više informacija:
sacd.larc.nasa.gov
