Svemir vam uvijek šalje upravo onu osobu koja vam u tom trenutku treba.
Reći mu da nije bolno bila bi laž. Da mu je rekla da je nije ni najmanje povrijedio, bila bi to još veća laž.
Istina je da joj je ostavio bezbroj malih rana u duši, umu, srcu. Vjerovala je u osobu sastavljenu od fragmenata sna, iako je znala da je on samo iluzija. Nekoliko puta mu je rekla da ona nije osoba koja pripada njegovim idejama. Ali nije otišao. Bojala se odluka, emocija, nepoznate budućnosti, te ga je odgurnula, ali ga je u sljedećem trenutku silno željela nazad.
Nije razumio, nije prihvatio ispriku. Nije oprostio. Nije ga bilo briga. On nije bio netko tko bi joj pružio ruku i pomogao joj da mu se popne u zagrljaj. Otišao je iznenada kao što je i došao.
Nije vjerovala da hoće. Mislila je da će se vratiti, reći da mu je stalo, barem malo. Nije mu se dalo. Ipak, nije ga mogla izbaciti iz misli. Govorila je šutnjom. Osjećala se tako glupo. Mislila je na njega, iako je negdje u sebi dobro znala da nemaju budućnost.
Ali upala je u priču, u san, postala je netko drugi. Pitala se tko je ta osoba, jer se nije prepoznala, gdje se izgubila, gdje je nestala.
Trebali su dani, tjedni, mjeseci da se to sastavi jer je padalo po cijeloj liniji. Upoznala je dio sebe za koji nikada nije željela upoznati, nije ni znala da može postojati negdje u njoj. Ta luda zaljubljenost u stranca, u riječi, u savršenu osobu koju je stvorila u svojim snovima. Sada zna da je došao sa svrhom.
Ne žali ni za čim, nije bila greška. Nije bio netko koga biste odmah zaboravili. Naučio ju je važnu lekciju da ljudi, ma kakvi mislili da jesu, obično nisu. Bio je kišna kap koja nestaje kao da je nikada nije bilo. Naučio ju je da nikakva očekivanja, dobra ili loša, nisu u redu.
Bila je to lekcija, a ne greška. Postojao je netko u svemiru tko ju je pronašao među milijunima drugih. Vjerovala je da je on netko tko će njezin i njegov svijet okrenuti prema njima. Da postoji netko tko…
Ali on je bio samo lekcija u obliku ljubavi, poslana u pravo vrijeme da je nauči cijeniti ono što ima. S njim bi njezin svijet bio kaos pun boli jer njega nije bilo briga. Nije se borio za nju, ona mu nije bila prioritet, jednostavno je otišao. Bila je to samo lekcija.
Shvatila je da treba biti ponosna na sebe i sve što ima. Naučila je da njezino pomalo slomljeno srce nije ništa u odnosu na gubitak koji bi mogla doživjeti da on nije bio lekcija, već pogreška.
Zato se morala zaljubiti u njegov odraz u snu, da ponovno shvati koliko duboko i intenzivno, sa strašću i ludilom, još može voljeti. Shvatila je da mu želi dati previše i da je pritom zaboravila sebe i izgubila se. Možda bi on mogao biti ljubav njezina života. Ali to je bila samo lekcija.
Promijenio ju je, sada zna svoje granice i ograničenja!
Zahvalna je životu na svim malim lekcijama jer bez njih ne bi postala još bolja verzija sebe.
Neki ljudi dođu u tvoj život samo da te nečemu nauče, a vjerojatno im nikada nije bilo suđeno da ostanu!
