Dogodilo se to brzo, gotovo neprimjetno. Jedan dan smo dijelili sve, drugi smo već hodali različitim putevima. znaš što Iako je naša priča završena, ja nosim više od uspomena. Nosim zahvalnost koju osjećam svaki put kad pomislim na tebe.
Kad si prvi put došao u moj život, bilo je kao proljeće nakon duge zime. S tobom je sve postalo svjetlije, življe. Imali smo te male trenutke sreće, kad smo se smijali bez pravog razloga, kad smo sve govorili pogledom. Bio sam sretan. Stvarno sretan. Čini se kao da smo stvoreni jedno za drugo, barem u tom trenutku.
Ali život je čudan - mijenja se i ponekad na neočekivane načine. Ljubav nije uvijek dovoljna i dovela nas je do točke u kojoj je bilo preteško nastaviti zajedno. Prihvatio sam to, ne bez borbe, ali s vremenom. Shvatio sam da sve što se događa ima razlog.
Znam da nismo prekinuli iz mržnje ili bijesa. Ne, naš prekid bio je tiha kapitulacija pred stvarima koje nismo mogli promijeniti. Ali to ne znači da ne cijenim sve što smo imali. Naprotiv. Uz tebe sam naučio što znači istinski voljeti. Naučio sam kako je voljeti nekoga toliko da bi dao sve da ga usrećiš. I iako je bilo teško, davalo mi je snagu da rastem.
Sad kad postoji prostor i vrijeme između nas, ponekad pomislim na tebe. Možda to zvuči smiješno, ali svejedno mi izmami osmijeh. Možda si se promijenio, možda si još uvijek isti, ali meni si bio važan. Ti si bila ljubav koja mi je pokazala koliko duboko mogu osjećati, koliko sam spreman dati.
Možda me ne razumiješ. Možda nikada nećeš znati koliko si mi značio. Ali iako naš put više nije zajednički, želim da znaš: zahvalan sam. Zahvalni na svemu što smo doživjeli. Zahvalan za sva dobra vremena, za sve lekcije, za sav smijeh, pa čak i suze.
Možda te više neću sresti, možda nam se putevi više neće ukrstiti. Ali uvijek ću ti biti zahvalan. Činiš me boljom verzijom sebe. Ljubav koju imam u srcu više nije ona strastvena, romantična ljubav, već duboka zahvalnost. I to je u redu. Hvala ti što si dio mog života.
