Aljaž Osetič učenik je 4. godine Gimnazije Velenje. A kao i svaki srednjoškolac, i on prvo mora polagati maturu, a potom učiti. No Aljaž se nije zadovoljio baš sa svime, upisao je ekskluzivno poduzetničko sveučilište u Watsonu u SAD-u, gdje nobelovci podučavaju tek petnaestak studenata godišnje. Uspješno je položio prijamni ispit i tako ove godine krajem kolovoza kreće u nove izazove. Još prije će završiti svoj projekt s timom Trjajalnik, gdje su razvili proizvod za skraćivanje vremena reakcije vatrogasaca na intervenciji (znak koji dobrovoljni vatrogasac postavlja s magnetom na krov svog vozila kada vozi u nuždi ). Što donosi buduća alma mater i što projekt znači za vatrogasce, u nastavku.
1. Jedan ste od mladih poduzetnika sudionika Trjajalnika i dio tima koji je razvio proizvod za skraćenje vremena reakcije vatrogasaca na intervenciji. Recite nam nešto više o ovom projektu.
U Velenju smo nekoliko nas posjetili Matin (ob. Matija Goljar) poduzetnički krug. Prvo smo tamo puno naučili, ali onda je došlo vrijeme da krenemo u realizaciju svojih ideja. Utvrdili smo da djelujemo na sličnim područjima, iako na različitim mjestima u okolici Velenja. Na primjer, zanimalo nas je vatrogastvo, poduzetništvo općenito i sport. Ali onda, nakon stvarno dugog razgovora s Matijom, sinulo nam je i odmah smo znali da želimo učiniti nešto dobro za vatrogasce. Utvrdili smo da je najveći problem vrijeme reakcije i ono što se nama vatrogascima tada događa. Došli smo do spoznaje da moramo napraviti proizvod u tom smjeru i tako je nastao znak koji dobrovoljni vatrogasac u hitnoj vožnji pomoću magneta postavlja na krov svog vozila. U svakom slučaju, razvoj proizvoda tekao je tako brzo jer smo svi poznavali područje vatrogastva i njegovu problematiku.
2. U kojoj je fazi proizvod - hoće li uskoro biti dostupan za korištenje u stvarnom svijetu? Kakve planove imaš za njega? Planirate li ga plasirati u Sloveniji ili inozemstvu?
dobro nam ide s proizvodom. Super je jer imamo člana tima koji nije bio tako strastveni vatrogasac, ali je čisti multitasker i stvarno zna tehničke stvari. Dosta smo birokracije već sredili, imamo još dosta posla i moći ćemo to posložiti na police. Imamo dva kanala kroz koja ćemo ga prodavati. Preko ProZira koji nas je i financijski podržao te web stranice Gasilec112 koja će nam pomoći putem e-maila i društvene mreže Facebook.
3. Je li se tijekom razvoja proizvoda dogodila neka zanimljiva anegdota?
Najzanimljivija anegdota je cijeli proces, odnosno od ideje do konačnog proizvoda. Svi ti dogovori, sastanci, pomoć pravih ljudi u pravo vrijeme, koji su nas, primjerice, upoznali s web stranicom Alibabe i činjenicom da samo jednim poslanim mailom možete postići ono što želite. To nas nitko ne uči u školi, sve se uči iskustvom – a hvala Bogu rekli su nam i omogućili u Prajjajalniku.
ČITAJ VIŠE: Intervju: Sandi Murovec, skijaški guru
Okolina je bila i sretna i iznenađena i zbunjena. Svi su bili sretni što ja to radim i što radim nešto što je drugačije, što radim nešto što drugi nisu. Ali nitko zapravo nije razumio što to znači i što radim. Imam osjećaj da smo još uvijek u socijalizmu, gdje je sve od države i ne možeš ništa sam.
5. Primljeni ste na studij na Sveučilištu Watson u SAD-u, za što ste dobili i stipendiju. Koji je vaš studijski program? Zašto ste se odlučili za studij u inozemstvu i zašto baš ovo sveučilište?
Matija me osobno upoznao sa sveučilištem. Kad je krug završio i ostali otišli, ja sam uvijek ostajao i razgovarao s Matijom. Znao sam da mi slovenski fakultet neće donijeti ono što želim, pa sam ovu alternativu smatrao izvrsnom. Pomoglo je i to što su dva studenta Prjajalnika već pohađala ovo sveučilište (Jernej Pangeršič i Anja Krašovec).
O fakultetu još ne znam toliko, mogao bih više reći nakon tamošnjeg školovanja, ali sigurno sam se odmah povezao s njihovim mentalitetom - ono što će te naučiti moraš koristiti za dobro drugih. Svidjelo mi se i to što su svjesni da je školski sustav u SAD-u jednako loš kao u Sloveniji i da ga žele promijeniti. Naravno, privukao me i predmet poduzetništvo te fakultet koji omogućuje prilagođavanje nastavnog plana i programa svojim interesima i hobijima.
6. Proces odabira za upis na sveučilište, na koje se upisuje samo 15 studenata godišnje, vjerojatno je bio prilično težak. Možete li nam opisati tijek procesa selekcije? Kako ste se pripremali i što vam je bilo najteže?
Prijava je vrlo teška, sveučilište prima enormno velik broj prijava, pitanja su kompleksna, gotovo esejskog tipa. Ali niti u jednom trenutku me nisu pitali za ocjene. Jedino im je bilo važno što ja radim sa strane i zašto to radim.
Preporuka također pomaže kod svake prijave. Imao sam sreću da imam dva. Prva od Matije, budući da sam u to vrijeme počela raditi i na društvenim mrežama Trjajalnika, te preporuka Georgea Derisa, kojeg sam imala priliku upoznati ljetos i koji je u meni vidio potencijal. Prije nekoliko godina i sam je bio profesor na ovom sveučilištu.
Nakon predaje prijave uslijedio je Skype poziv, zanimalo ih je svašta, uglavnom moje mišljenje i općenito razmišljanje. Nije to bila sirova prezentacija podataka, već razgovor s 'psihologom' koji je ujedno i direktor Applea.
7. Što očekujete od budućnosti? Namjeravate li se vratiti u Sloveniju?
Definitivno se planiram vratiti u Sloveniju. Cilj je steći što više znanja i iskustva, možda i investiciju, a onda se vratiti i ovdje osigurati dobar rezultat.
