Kako sam se našla kad sam te izgubila...

Svaka priča počinje prekretnicom, trenutkom koji mijenja sve.

Moje je počelo onog dana kad si otišao. Tvoj odlazak je bio poput oluje koja je uništila sve što sam znao. Moje srce je bilo slomljeno, moja duša ranjena, iu ovoj boli pronašao sam put do nečeg novog – do sebe.

Kad si otišao, ja osjećao izgubljeno, kao da je svijet izgubio smisao. Sve što sam znao činilo se ispraznim i besmislenim. Suze su bile moj svakodnevni pratilac, a sjećanja na tebe pratila su me na svakom koraku. Ali ubrzo sam počeo shvaćati da je ta bol prilika za rast. Počeo sam istraživati svoju nutrinu i otkrivati tko sam bez tvoje sjene.

Svaki dan sam ustajao s novom svrhom, iako je u početku bilo teško. Počeo sam s malim koracima – jutarnjim šetnjama u kojima sam mogao obraditi svoje misli i pisanjem dnevnika u kojem sam izlijevao svoje osjećaje. Ovi mali koraci polako su me doveli do spoznaje da u meni postoji snaga koju prije nisam poznavao. Svaki rekord, svaki korak naprijed bio je dio procesa ozdravljenja i samootkrivanja.

Tvoj mi je odlazak dao prilika da ponovno otkrijem svoje strasti. Uvijek sam želio pisati, ali sam zanemario tu strast. Pisane riječi postale su moj način izražavanja. Pisanje mi je pomoglo pronaći mir i izraziti svoje emocije na način koji prije nisam poznavao. Svaka stranica, bilješka novo je poglavlje moje priče, puno boja i dubine.

Nakon što si otišao, počeo sam veliko sanjati

Prije toga, svoje sam želje uvijek stavljao na drugo mjesto da bih služio tebi. Sada sam si dopustila sanjati i slijediti svoje želje. Željela sam putovati, istraživati svijet i učiti o novim kulturama. Isplanirao sam svoje prvo samostalno putovanje koje mi je otvorilo oči i srce za nova iskustva. Svako mjesto koje sam posjetio bilo je kao nova stranica u knjizi mog života, puna avantura i otkrića.

Najveći dar koji sam dobio izgubivši te bio je ljubav prema samome sebi. Shvatio sam da moja vrijednost ne ovisi o tome voli li me netko drugi ili ne. Naučila sam cijeniti svoju jedinstvenost, svoje talente i postignuća. Podsjećala sam se na to svaki dan ja sam dovoljan – dovoljno dobar, dovoljno jak, dovoljno vrijedan ljubavi. Naučio sam da prvo moram voljeti sebe prije nego što mogu voljeti druge.

Dobio sam slobodu. Sloboda da budem ono što jesam bez straha od osude. Shvatila sam da je u redu biti ranjiv, da je u redu biti tužan, ali i da je u redu biti sretan i ponosan na sebe. Svaki trenutak u kojem sam se osjećao izgubljenim bio je korak prema ponovnom pronalaženju sebe.

Gledajući sada unatrag, vidim da je ovaj gubitak bio stvaran poklon. Dar koji me natjerao da se suočim sa svojim strahovima, sumnjama i boli. I u toj sam boli pronašao svoju pravu snagu, svoju istinsku strast i svoju istinsku sreću.

Shvatio sam da sam dovoljno jak da prebrodim svaku oluju

Dovoljno hrabar da slijedim svoje Ja sanjam, i dovoljno vrijedna da budem voljena - i iznad svega, da volim sebe.

Hvala ti što si dio mog života, zbog tebe sam pronašao najveće blago – vaša unutarnja snaga i samoljublje.