Kako živjeti život punim plućima da ne izgorite

I stalno smo u opasnosti da nam se upravo to dogodi. U borbi za postignuća uvijek smo napeti, jer želimo pobjedu.

U ovoj borbi vrijeme je najveći neprijatelj i ne možemo ga pobijediti. Stalno nam izmiče i još nas više tjera da se pokušamo što pametnije organizirati, postaviti prioritete, biti produktivni. I nadamo se da ćemo uspjeti iskoristiti barem malo nedostižnog vremena za opuštanje i mir.

Ali ni u tom miru nismo mirni, jer se osjećamo kao da gubimo vrijeme. Osjećamo se krivima što se odmaramo umjesto da radimo nešto korisno.

Jedna od najizazovnijih stvari je naučiti kako prestati ispunjavati dane stvarima koje nas ne ispunjavaju.

Istina je da bez obzira u kojoj se životnoj fazi trenutno nalazimo, ne moramo učiniti sve. Ne trebamo sve razumjeti ili planirati. Ne moramo sve postići i imati sve. U redu je ne znati kamo nas vodi karijera ili što točno želimo raditi.

Nećemo prije postići svoje ciljeve ako žurimo, jer žurimo pomaci se događaju kada smo za njih spremni. Moramo prihvatiti da se dinamika života i razvoja odvija po nekom planu koji ne uzima u obzir niti naše ambicije niti strahove.

Vrijeme pobjeđuje svaku bitku, tako da nema smisla voditi te bitke.

Ne žurimo, jer žurba ne ubrzava stvari, samo donosi stres i sagorijevanje. Dovoljno je ostati pri tom i pokušati učiniti pravu stvar u trenutku kada nešto učinimo.

Događaji će se dogoditi, život će vam donijeti odmor, nešto zbog čega ćemo morati usporiti.

Idemo polako i osjetimo sve osjećaje, koje smo negdje usput potisnuli, i slušajmo brujanje misli od kojih smo bježali.

Usporimo prije nego što nas životni događaji na to natjeraju. Živimo vlastitim tempom, jer je putovanje samo naše i možemo putovati sporije od drugih.

Dozvoljeno nam je da uživamo u putovanju, i da ponekad ne radimo ništa osim uživamo u putovanju, čak i ako se ne krećemo.

Potrebno je puno hrabrosti da svaki dan duboko dišete, da mirno spavate noću, da budete prisutni u ovome što se trenutno događa.