Malo je stvari u stanu toliko samorazumljivih – a istovremeno i nezahvalno zaboravljenih – kao tepih u kupaonici. Svako jutro gazimo po njemu mokrim nogama, on nekoliko puta dnevno nosi naše otiske stopala, a u međuvremenu mirno upija vlagu, bakterije, pa čak i plijesan. Dok marljivo peremo ručnike i mijenjamo posteljinu, on ostaje negdje u sjeni kućanskih poslova – sve do trenutka kada počne mirisati pljesnivo.
