Možete se osjećati slabo. Da si previše emotivan. Preosjetljivo. Previše emocionalno ranjena da bi ikada bila istinski cijela. Možda vas je svijet uvjerio da snaga izgleda drugačije – kao postojanost, kao potpuna sigurnost, kao netko tko nikada ne sumnja u sebe.
Ali što ako je istina suprotna? Što ako je snaga upravo u sumnji, ali svejedno u nastavku?
Možda ste mislili da morate biti netko drugi da biste bili jaki. Koje morate nositi maska, ponašati se kao da te ništa ne boli, kao da te ništa ne boli.
To nije snaga. Ovo je preživljavanje. Ovdje ste da živite, a ne samo da preživljavate.
Moć nisu velike riječi – to su djela koja se događaju kada nitko ne gleda.
Kad se ujutro probudite i osjetite prazninu koja vam leži na grudima poput kamena, ali ipak odlučite ustati. Kad si umoran od stalnog gubljenja, ali svejedno pokušaš ponovno. Kada sebi kažete da ne možete više, ali ipak napravite sljedeći korak.
Snaga je u noćima kada te nitko ne vidi, ali ti držiš na okupu one posljednje komadiće sebe koje život još nije zdrobio.
U suzama se brišeš jer nema tko da ti ih obriše.
Ima snage kad stojiš ispred ogledala., gledaš svoj umor, svoje ožiljke, svoje oči koje su previše vidjele i kažeš sebi: “Ja sam. I dovoljan sam.”
Svijet vas je u to uvjerio moraš biti drugačiji. Da moraš biti tiši. Manje emocionalno. Manje intenzivno. Da moraš prihvatiti manje nego što zaslužuješ jer bi tako trebalo biti lakše.
Ali istina je da snaga nije u prilagođavanju.
Radi se o tome da se usudite biti točno ono što jeste, čak i ako svijet ne zna uvijek voljeti one poput vas.
To je kada kad prestaneš tražiti mrvice i počnete zahtijevati cjelinu. Kad prestaneš dokazivati svoju vrijednost onima koji je ne vide. Kad prestaneš čekati dopuštenje da se zauzmeš za sebe.
Radi se o tome da se ne sramite svojih ožiljaka.
Da ih ne skrivaš kao da su nešto što bi trebao izbrisati. Snaga leži u tome da ne dopustite da vas definiraju vaše pogreške. Da si dopustiš sanjati nešto bolje, iako ne znaš kako ćeš tamo stići.
Koliko ste puta povjerovali da niste dovoljni jer ste povrijeđeni? Koliko puta ste poželjeli da budete sličniji onima koji nikada ne pokazuju bol?
Prava snaga nije u tome da nikad ne padneš, već u tome da nikad ne odustaneš.
Jednog dana ćete se probuditi i shvatiti da se više ne bojite. Da više nećeš dopustiti prošlosti da te drži u svojim lancima. Možda taj dan još nije danas. Možda još uvijek vodiš svoje bitke kao da su jedina stvar koju poznaješ.
Ali vjerujte mi – jednog dana ćete shvatiti da moć nikada nije bila negdje vani. Nikada nije bila u očima drugih. Nikada se nije bavila odobravanjem drugih. Ona je uvijek bila u tebi. Čekala je da je prepoznaš.
Moć je u vašem imenu
Nemojte više čekati. Prestanite tražiti potvrdu da ste dovoljni. Ne dopustite da vam itko kaže što znači biti jak. Snaga nije savršenstvo. Ne radi se o tome da nikad ne padneš, nego o tome da se uvijek vratiš.
Tvoje lice, tvoje ime, ima moć. To nije nešto što morate pronaći. To je nešto što vi jeste. Uvijek si bio.
