Kada sam prvi put zaljubljeno pogledala u partnerove oči, učinilo mi se da u njima vidim sve dugine boje, a onda sam na trenutak pomislila da vidim samo jednu – boju ljubavi. Pet godina kasnije, ta se boja više ne može otkriti samo očima, već svakom stanicom mog bića, svakim udahom koji ujutro udahnem pored njega.
Ljubav nakon pet godina to više nije ona početna, čeznutljiva, goruća ljubav. Nema više iskri koje vam tresu živce i drže vas budnima cijelu noć. To je nešto puno dublje, suptilnije, ali ipak snažnije. Ovo je zrela ljubav.
Kao što je mudri pisac Antoine de Saint-Exupéry jednom rekao: “Voljeti ne znači gledati jedno drugo, već gledati zajedno u istom smjeru.” Evo što poslije pet godina stvarno shvaćaš. Ljubav je više od strastvene potrage za užitkom u zagrljaju drugoga, ona je i zajednički život, zajednički san, zajednički smjer, čak i kada ste na različitim putovima.
Volim se prisjetiti one anegdote kada smo usred ljeta odlučili otići na planinarenje u planinu. Bio je to uspon koji je za njega bio lako prohodan, ali za mene je bio pravi izazov. Kad sam posrnula, umorna i na rubu očaja, okrenuo se prema meni, pružio mi ruku i rekao: "Ne idemo na vrh, nego da ovaj dan provedemo zajedno." Nije važno koliko brzo idemo, važno je da idemo zajedno.” Bila je to lekcija koja je oblikovala moje razumijevanje ljubavi i našeg odnosa.
U ovim pet godina Naučio sam da je ljubav ponekad tiha. Nije uvijek sve u velikim gestama, spektakularni darovi ili strastveni zagrljaji. Ponekad je ljubav kad ti netko pomogne oprati suđe nakon dugog dana, kad ti nešto pripremi kava upravo takva, onako kako ti najviše voliš, ili u tome da te usred šetnje uhvati za ruku i kaže ti koliko te voli.
Također sam naučila da je za ljubav potreban rad. Nije uvijek lako. Ponekad morate raditi kompromise, ponekad morate priznati grešku, ponekad morate razgovarati o teškim stvarima. Ali upravo taj rad, ovaj trud čini ljubav tako posebnom. Svaki trenutak koji provedemo zajedno, svaki zajednički korak produbljuje ovu vezu među nama.
Zrela ljubav duboka je poput oceana, beskonačan poput svemira, i neprestano me iznenađuje novim dubinama i dimenzijama koje može dosegnuti. Nakon pet godina ljubav je sletjela. To više nije ona turbulentna, nestalna sila. Čvrsta je, stabilna, kao dom je u koji uvijek iznova rado slijećem. Ljubav nakon pet godina je mir. To je sklonište. To je domaćinstvo. To je odanost. To je znati da postoji netko kraj tebe tko te voli bezuvjetno, bez obzira što ti život priredi.
I vjeruj mi, ne bih htio drugačije.
