Zašto dan koji bi trebao biti pun radosti kod mnogih izaziva tjeskobu i tugu? Kako to da neke ljude proslave rođendana uopće ne privlače, nego ih odbijaju?
Iako bi trebalo biti Rođendan dan za slavlje života, za mnoge ne nosi ni natruhu svečanosti. Iza društvenih normi i očekivanja često je skriven nemir koji se svake godine iznova budi.
Unutarnja tišina umjesto balona i kolača
Za mnoge je rođendan dan uspomena koje ne žele proživljavati.. Ovo nije dan radosti, već podsjetnik - na prošlost, na propuštene prilike ili na prazninu koju ponekad ni oni sami ne mogu opisati.
Tamo gdje bi drugi razmišljali o kolačima i darovima, ovi pojedinci osjećaju težinu prošlih godina. Nije to nedostatak zahvalnosti. Radi se o tome. sve što bi trebalo biti "lijepo" donosi emocionalni nemir, što je teško podnijeti.
Samoća usred praznične buke
Osjećaj usamljenosti nikada nije glasniji nego na dan kada bi čovjek trebao biti okružen ljubavlju..
Društvene mreže pune su objava, pozdrava i zagrljaja, ali kada vam se telefon pokvari bez poruka, tišina zasiječe dublje nego ikada. Ovo nije samo fizička samoća - to jest duboki nedostatak veze.
Kad ih nema tko pitati kako se osjećaju na svoj dan, osjećaju se kao da život prolazi pokraj njih.
Teško breme pažnje
Neki ljudi ne mogu podnijeti pomisao da budu u središtu pozornosti.. Ne žele iznenađenja, ne žele pjevanje, ne žele darove koje moraju na silu otvarati pred drugima.
Ne radi se o nezahvalnosti – radi se o nepodnošljiva napetost uzrokovana osjećajem da moraju igrati ulogu koja im ne odgovara prirodno. Proslava koja drugima znači opuštanje za njih postaje pozornica na kojoj se ne osjećaju ugodno.
Rođendani kao podsjetnik na gubitke
Svaki "sretan rođendan" može zarezati kao nož kad izostane onaj koji ti je uvijek prvi čestitao..
Možda je to bila baka koja je svake godine ispekla kolač ili prijateljica koja je uvijek spremala nešto posebno.
Kad oni odu, svako slavlje nosi sjenu žalosti. Umjesto da označava novi početak, dan postaje simbol svega što je bilo i što se više neće vratiti.
Strah od vremena koje bježi
Rođendan je tihi podsjetnik da vrijeme ne štedi nikoga.. Godina za godinom donosi novi svjećnjak na torti, ali i pitanja bez odgovora. Što ste postigli? kamo ideš
Strah od budućnosti i osjećaj stagnacije mogu nadvladati svaki prividni razlog za slavlje.. Ponekad nema ništa gore nego pogledati unatrag i zapitati se: "Što sam stvarno učinio s godinom koja je prošla?"
Kad slavlje postane teret
Za neke ljude rođendan nije praznik, već obaveza koju moraju izdržati..
Poziv, organizacija, osmijesi, odgovori na predstavlja, fotografije... sve to postaje rutina koja iscrpljuje. Ovo je više od proslave igranje uloga, koje su se umorile. Smijeh izvana, ali iznutra želja da jednostavno preskočite dan.
Jedinstvenost tišine
Iza svakog tiho prolaska rođendana krije se priča koja se ne može razumjeti iz vanjske perspektive..
Oni koji ne slave nisu nužno slomljeni – samo su drugačiji. Možda traže mir tamo gdje drugi traže glazbu. Možda su svoj rast odlučili izmjeriti na neki drugi način, a ne na datume i darove.
Rođendan nije univerzalna sreća. Za nekoga može biti hrabar dan izabrati ostati kod kuće, u tišini, bez izigravanja sreće. I možda je to najiskreniji način za slavlje – biti vjeran sebi.