"Budi mekan, ne dopusti da te svijet učini grubim. Budite nježni, ne dopustite da vam ljudi otežavaju. Budi ljubazan, ne dopusti da ti stvarnost života oduzme svu slatkoću i učini te bezdušnim.” - Nurudeen Ushawu
Ironično je da živimo u vremenu u kojem društvo cijeni dobrotu i suosjećanje, ali nas u isto vrijeme želi promijeniti u nešto drugačije od onoga što jesmo. Možda zato ljudi mekog srca osjećaju da ne pripadaju ovom svijetu koji nas želi pretvoriti u grube, teške i bezosjećajne ljude. Ali kako danas možete biti osoba mekog srca kada vas ljudi vide kao slabu osobu?
Ljudi mekog srca dobro znaju da ih svi doživljavaju kao slabe osobe i znaju da ih drugi iskorištavaju. Međutim, jesu dovoljno hrabri da i dalje budu ono što jesu! Iako će ih uvijek uzimati zdravo za gotovo, oni će nastaviti pomagati. To ne znači da će uvijek biti na raspolaganju, ali će svoje probleme spremno ostaviti po strani i dati prednost drugima.
Oni su ti koji nose težinu ovoga svijeta, oni koji plaču usred noći kada razmišljaju o problemima kroz koje prolazi njihov prijatelj, kroz što prolazi njihova obitelj, kroz što prolazi naše društvo. I kao da se ne boje biti povrijeđeni, uvijek biraju ljubaznost.
Kao odraz svog karaktera, daju dobrotu čak i onima koji to zaista ne zaslužuju. Unatoč tome što su ih iskoristili, oni ljudi mekog srca uvijek odluče oprostiti. To je osobina koju vidimo kao slabost, i iako se može činiti apsurdnom, oni će je svejedno uhvatiti. Ne zato što ih nitko nikada nije povrijedio, već zato što vjeruju da oprost nije nešto što činimo za druge, već nešto što činimo za sebe. A neopraštanjem samo štetimo sebi.
Opraštanjem su pronašli mir u sebi, a to je temelj njihove otpornosti!
Ljudi meka srca padali su bezbroj puta. Bili su odbačeni, zanemareni i iskorištavani. Bili su to trenuci kada su se osjećali kao da im je cijeli svijet okrenuo leđa, a možda je to i bila istina. Ne treba ih brkati s mekušcima, jer ti ljudi izuzetno su hrabri, jer nisu odlučili odustati, pobjeći, nego se i dalje trude i ne odustaju.
Ljudi mekog srca jako se brzo predaju emocijama, ali uvijek teže pronaći sreću!
Njihovo srce je ono zbog čega se savijaju, ali nikada ne slome! Naposljetku, ljudi mekog srca su oni koji osjećaju previše boli, vlastite i onih oko sebe, da joj obično podlegnu i stoga im je potrebno više vremena za ozdravljenje. Ali u procesu liječenja uvijek će pronaći rješenje, da ponovno se dižu kako bi širili dobrotu, njegovali mir, zračili srećom, i sve to unatoč njegovoj ranjivosti!
Bez obzira koliko im boli to moglo prouzročiti, odlučit će to činiti uvijek iznova. I zato jesu NAJHRABRIJI!
