Draga majko, hvala ti što si mi dala život s mojim ocem. Hvala ti što si uvijek tu negdje za mene. Mama - Volim te do mjeseca i natrag. I naravno, i ti, tata.
Mislim da sam bio skoro budan kada mi je njen blagi osmijeh poželio dobro jutro.
Bio je to jedan od onih turobnih kišnih dana kada jednostavno poželiš ostati u krevetu cijeli dan.
Ovo jutro je bilo nekako drugačije i posebno. Samom svojom pojavom unijela je sunce u polumračnu sobu, tako da sam na trenutak poželio iskočiti iz kreveta i zagrliti je.
U tom trenutku u mislima su mi se pojavile slike najljepših događaja iz djetinjstva, dječjih igara, nestašluka. I ona slika uplakane, pomalo razmažene djevojčice u maminom naručju.
Uz nju sam naučio voljeti i praštati, sanjati male snove, ali i živjeti najveći i najljepši san – život. Naučila me živjeti i rasti kroz igru i smijeh. Dopustila mi je da se sakrijem iza oblaka kad sam bio ljut ili frustriran, a ponekad to još uvijek činim.
Ona je moja podrška u teškim danima. On je netko tko postoji samo zbog mene i razumije me osmijehom, pogledom i šutnjom, ali prije svega srcem - iskrenim i osjećajnim.
Svojom nježnošću pokazala mi je pravu ljepotu ljubavi. Njene suze su me naučile kako biti jak i kad je najteže. Ponekad nisam razumio kada mi je govorila da postoje i pogrešne ljubavi i da se trebam čuvati onih koji me žele povrijediti. Naučila me kako biti hrabar, kako se boriti, ne odustajati i slijediti staze svog srca.
Sjećam se da mi je rekla kad sam počeo shvaćati da život nije baš ono što sam mislio da jest kad sam bio dijete.
„Kad bi se odmah otvorila sva vrata na koja smo pokucali, ne bi se znala vrijednost nade, strpljenja i čežnje.
Tako sam naučila cijeniti pravu vrijednost života i na kraju shvatila da nije bitno što imaš, nego koga imaš i tko te voli.
Imam najbolju mamu na svijetu! Zahvalan sam što te imam. Mama, volim te!
