Šetnja Murskom Sobotom, mještani svoj grad zovu Sóbota, vjerojatno će započeti negdje oko dvorca, u debeloj hladovini raskošnog gradskog parka u koji se ljeti majke i djeca odlaze rashladiti, a tijekom školske godine postaje popularno okupljalište školaraca, a usput, na obližnjoj klupi možete vidjeti zaljubljeni par...
U parku prolazimo pored dvorca sa Zavičajnim muzejom koji se može pohvaliti posebnom nagradom Europskog muzejskog foruma dobivenom 1999. godine za stalni postav koji govori o životu uz Muru kroz povijest. Nedavno su se mladi naselili u sobama dvorca, koji su udahnuli novi život starim zidinama. Omladinski informativno-kulturni klub (MIKK) jedini je u regiji, kako kaže – sam, koji se brine o mladima u području kulture, informiranja, neformalnog obrazovanja i međunarodne razmjene mladih te kroz svoje djelovanje nastoji poticati kreativnost. Samo nekoliko koraka od dvorca, prijeđemo li parkom, nalazi se Trg zmage koji je oduvijek bio središnje sastajalište Sobočana. Građani za lijepih dana vole sjesti u baštu poznatog kafića Zvezda, odakle mogu prošetati do centra grada po obavezama ili kupovini, što zbog poplave prigradskih trgovačkih centara više nije uobičajeno. Nažalost, migracija urbanog života trend je u svim našim većim gradovima. Unatoč svemu, pronašli smo nekoliko zanimljivih lokala koji Sóboti daju pečat grada. Možda vrijedi spomenuti Art Cafe koji organiziranjem likovnih izložbi i glazbenih večeri subotom navečer dočarava dašak europejstva u gradu ili čajanu Čaji u... u koju možete pobjeći od užurbane svakodnevice na kratko. trenutak s mirisom pravog čaja. S druge strane, mladi koji vikendom traže zabavu u gradu, kunu se u lokale na gradskoj tržnici, gdje mogu nešto pojesti i kasno u noć. Hamburger ili burek u dva ujutro prije spavanja su, kažu, jako popularni... Za bolji i ozbiljniji obrok morate na periferiju, a i to je, čini se, sindrom naši gradovi: naime, nestanak dobrih restorana iz središta. Ali ne brinite, Muru nećete prijeći ni gladni ni žedni. Zapravo, teško je birati između izvrsnih tradicionalnih seoskih gostionica, turističkih gospodarstava i vinarija razasutih krajolikom. Vjerojatno smo svi čuli za bograč, prekmursku gibanicu, bujtu repu ili krumpirovu rakiju dödöle, a možete biti sigurni da će, gdje god ih probate, biti ukusni, a nećete ostati razočarani domaćim vinom. ili. Prekmurci su oduvijek bili poznati kao dobri i gostoljubivi gostioničari. Domaća vina kušajte u Vinariji Lipič - Passero (Suhi vrh pri Fokovcima (02) 548 12 36), na Turističkom imanju Tremel (Bokrači (02) 545 10 17) ili na Turističkom imanju Ferencovi (Cankova (02) 540 11). 17) i nećete požaliti.
NADAHNUTI STRASĆU DO OTOKA LJUBAVI
Što zaista vrijedi vidjeti u Prekmurju? Možda Ižakovce, tipično ravničarsko selo, gdje vas gostoljubivo pozivaju na Otok ljubavi, stvoren od prirode na Muri. Na otoku, kako kažu mještani, ljubav posebno "gori" pa vam nude ljubavni napitak koji pomaže mladima i starima da ostvare svoje najskrivenije želje. Mora da u tome ima istine, jer je i beltinska grofica Marija Zichy ovdje uredila svoje kupalište. Za vrućih dana, na grofičin poziv, rado je dolazila ovamo rashladiti gospodu, a vjerojatno bi nam skriveni kutci mogli ispričati mnoge dirljive priče iz 19. stoljeća. Zaljubljeni se i danas drže tradicije, navodno je Otok ljubavi idealan posebno za zabranjene ljubavi, kao i za one parove koji ne mogu začeti djecu. Kažu da na Otoku ljubavi sjeme bolje raste... U Ižakovcima njeguju i tradiciju "büjrastva", odnosno jačanja obala Mure. Na Otoku ljubavi možete vidjeti tradicionalni plutajući mlin, a rijeku vas mogu prevesti brodom, što je danas rijetko iskustvo. Nažalost, danas se ne preporučuje kupanje u Muri, pa je bolje otići u neke od toplica, a najpoznatije su Moravske Toplice, gdje se možete počastiti ljekovitim kupkama u vrućoj termalnoj vodi ili mladenačkim nestašlucima na brojnim toboganima. Termi 3000.
PREKMURSKA RAVNICA JE ŠIROKA, ALI...
Ako možete, odvezite se do Lendave, grada na granici između Slovenije, Hrvatske i Mađarske. Nad gradom starim osam stotina godina vlada moćni dvorac. Grad karakterizira višestoljetni suživot katolika, evangelika i Židova koji su svaki od njih dali svoj pečat mjestu. Obavezno posjetite sinagogu u podnožju Lendavskih gorja, koja je najvažniji arhitektonski spomenik lendavske židovske zajednice, kao i evangeličku crkvu i kapelu sv. Trojstva s mumijom viteza Mihaela Hadika, koja je jedina prirodno očuvana mumija u Sloveniji. Lendavčani brinu o očuvanju tradicije, posebice u jesen, u vrijeme žetve, pripremaju brojne manifestacije, među kojima je i poznata Lendavska berba. Putnici koji su umorni od beskrajne ravnice mogu skrenuti u Goričku, potisnutu na krajnji sjeveroistočni dio domovine. Od Slovenaca gotovo zaboravljena zemlja, na koju nas, kako je to uobičajeno, stranci moraju upozoriti. Posljednjih godina ljepotu Goričkog otkrili su uglavnom Englezi i tamo počeli kupovati imanja. Upravo zbog zaborava, brežuljkasti krajolik uz austrijsko-mađarsku granicu sačuvao je netaknut prirodni i kulturni krajolik, što je prednost današnjeg vremena. Kako bi se zaštitio ovaj jedinstveni kraj, osnovan je Krajobrazni park Goričko u kojem svakako morate posjetiti Kaštel, najveći dvorac u našoj zemlji. Navodno ima onoliko soba koliko ima dana u godini. U šetnji Prekmurjem zaista smo nabrojali samo djelić onoga što nam zemlja roda, zlatnog žita i njezinih ljudi može ponuditi uz naizgled lijenu Muru. Kada ste tamo, vrijedi istražiti i pronaći više. Za one izdržljivije preporučamo pogled na ravnicu s bicikla. Prekmurje s Murskom Sobotom još uvijek je daleko od središnje Slovenije, iako je od glavnog grada udaljeno tek 200-tinjak kilometara. Vožnja do Maribora i dalje ide dobro, ali nakon izlaska s autoceste preko Lenarta i Gornje Radgone, pripremite se na gužve zbog radova na cesti i kolona kamiona. Putovanje vlakom sada je ugodno, ali putovanje od Ljubljane do zemlje roda i zlatnog žita traje oko tri i pol sata.
