Zašto se nalazite u vezama u kojima šutite o svojim potrebama? Nadaš se da će te netko primijetiti? Dokle ćeš davati sve, a da išta ne dobiješ zauzvrat?
Negdje u tebi još uvijek postoji tiha iskra nade da će netko vidjeti sve što jesi. Da će vidjeti kroz zidove koje si izgradio/la od razočaranja. Ali u stvarnosti, možda već dugo znate da je borba s neuzvraćenom ljubavi besmislena. I u tome ima nešto vrlo tiho, ali vrlo bolno. Nešto što umara dušu.
Ne pokušavaj biti dovoljan nekome tko traži nešto drugo.
Možeš se više truditi, dati više, šutjeti, ali to nikada ne mijenja činjenicu da te osoba neće ostaviti u nedoumici. Ako moraš samu sebe uvjeravati da te voli, nikad te nije ni imao. I nije tvoj posao da postaneš netko drugi kako bi zaslužio nešto što bi trebalo doći prirodno.
Ljubav ne uzrokuje nemir. Ne zahtijeva dokaz. Ne ostavlja prazninu nakon svakog razgovora. Ona je mirna. Nepokolebljiv u svojoj sigurnosti. To te ne zamjenjuje. Ne uspoređuje se. Nemoj tiho otići.
Ne moraš uvijek razumjeti zašto netko ne ostaje.
Ponekad je najteže to što nema odgovora. Da nije stvar u krivom trenutku, niti u previše ili premalo. Jednostavno netko nije znao kako te vidjeti. Nije tvoja krivnja. Postoje srca koja nisu spremna voljeti ono što jesi..
To ne znači da si previše. To samo znači da si došao s pravom ljubavlju na mjesto gdje za nju nema mjesta. I kad to shvatiš, nemoj to nikome zamjeriti, ni njima, ni sebi. Nemoj više to forsirati. Samo tiho odi. S cjelinom koju si htio podijeliti, ali ćeš sada zadržati za sebe, za nekog drugog.
Prava ljubav ne zahtijeva prilagođavanje.
Netko tko te istinski osjeća neće te manipulirati.. Neće te staviti na stranu. Neće mu trebati objašnjenja zašto osjećaš to što osjećaš. Prihvatit će te sa svime što imaš - bez pregovora, bez izgovora, bez odgađanja.
Kad se zaljubiš u nekoga tko ne zna kako te voljeti, počinješ misliti da je problem u tvojoj ljubavi. Ali nije. Problem je što si ga stavio tamo gdje ne bi mogao rasti. A najveća moć koju imaš je priznati sebi - dao/dala sam dovoljno. Dovoljno sam čekao/čekala. Idem sada.
Postoji ljubav koja te neće povrijediti.
To u tebi neće izazvati nikakva pitanja. Neće te iscrpiti tihim odbijanjima. Jednostavno će postojati. U selu. I između vas.
Neće biti natjecanje. Neće biti test. Neće biti napor. Samo prisutnost. Duboko, nježno, sigurno. I tada ćeš znati da ljubav nikada ne treba juriti. Samo stvori prostor gdje te može pronaći. Kad prestaneš bježati od sebe.
