"Bol pročišćava ljubav, čini je stvarnom, autentičnom, čistom. Osim toga, uklanja sve što nije ljubav." – Carlo Carretto
Kad su se upoznali, njezin je svijet postao savršen. Nebo je bilo plavije, zvijezde su još jače sjale. Od trenutka kada ga je upoznala, znala je da je rođena da ga voli.
Bila je uhvaćena u njegovu pogledu, u krivulji njegova osmijeha, kako bi previdjela zloću u njegovoj duši. Zaboravila je da ga prvo treba upoznati, polako mu vjerovati i ne žuriti s nastavkom veze.
Činilo joj se da se ponovno sastavila iz krhotina, da se ponovno zaljubila, sretna. Tada nije ni slutila da će joj srce uskoro opet biti slomljeno.
A on, njezina ljubav, njezin muškarac, bit će razlog zbog kojeg se osjeća kao da više nikada ne može voljeti. Tada nije znala, sada zna.
Shvatila je da je samo marioneta, pijun u njegovoj zloj igri, da je samo žena koju koristi, laže i ignorira. Pripremio ju je da mu vjeruje kao nikom drugom. Svašta mu je rekla.
Kad mu je sve išlo, bilo je dobro, ako nije, bilo je loše. Ili ju je ignorirao ili su padale teške riječi. Ali nije marila. Puštala ga je jako blizu sebe, puštala ga je u svoje srce, sve dok nije shvatila da će je uništiti. Da ju je glumio.
Bila je ljuta na sebe što je dopustila da se to dogodi.
Ljuta što ga je voljela, što mu je dopustila da je emocionalno uništi. Mjesecima je razmišljala o njemu i pitala se zašto. Kad je razmišljala o vremenu koje su proveli zajedno, osjećala se kao da ne može disati.
Voljela ga je bez obzira što joj je učinio, rekao je. Ljubav ju je uništavala umjesto da se osjeća potpunom.
Učinio ju je slabom u trenucima kada je htjela biti jaka. Tjerao ju je u plač kad se htjela nasmijati.
Nitko nije znao što se događa u njoj. Nitko nije vidio njenu tugu. Vidjeli su samo njen osmijeh, njenu masku iza koje je skrivala bol. Nitko nije vidio njezine modrice, rane i ožiljke na srcu.
On ju je izdao. Uzimao ju je zdravo za gotovo i svaku povjerljivu riječ o njezinoj bolnoj prošlosti koristio je protiv nje povrijeđujući je u sadašnjosti.
Nikada je nije cijenio, nije je želio vidjeti kao jednu od rijetkih osoba koje ga vole, koja bi zbog njega išla na kraj svijeta i zauzela se za njega kad mu svi okrenu leđa. Umjesto toga, on je njome emocionalno manipulirao.
Iz svakog životnog pada na kraju dođu dobre stvari... ali ne za njega, nego za nju. Ona više nije u njegovom oklopu, u njegovom narcisoidnom zagrljaju. I zna da će pronaći nekoga tko će je voljeti i prihvatiti onakvu kakva jest.
Netko tko će pokupiti komadiće njezina srca koji su bili razbacani uokolo. Nekoga tko će je podići, pružiti joj ruku, da ustane, da se ponovno zaljubi, da ponovno vjeruje u ljubav. Netko tko ju je nasmijavao i smijala bi se s njim kao što se nikada prije nije smijala ni s kim. Netko tko će cijeniti vrijeme koje provodi s njom i razmisliti o tome da s njom provede svaki raspoloživi trenutak.
Nekoga tko će mu biti prioritet u njegovom pretrpanom rasporedu, pa makar joj samo poslao poljubac na telefon. Netko tko će joj ljubiti nos, tko će voljeti svaki centimetar njezina tijela. Netko tko će se zaljubiti u nju jer će vjerovati da je pouzdana.
Naći će nekoga tko joj neće nanijeti bol i tko će joj pokazati njezino pravo lice, njezino pravo ja. Netko tko će joj pokazati što znači biti pravi muškarac, muškarac koji će je voljeti takvu kakva jest, nesavršenu.
Njegovo ju je ponašanje natjeralo da shvati da svoju zaljubljenost i partnerstvo od sada treba shvaćati opreznije i sporije, vjerujući svojim instinktima. Sada zna da je jaka u sebi i da nikada ne smije odustati od sebe i dopustiti da se izgubi u vezi. Sada i ona zna kakav je život bez njega. A život je lijep.
Poželjela je da ti može reći hvala što si bila dio njegova života, ali to bi bila laž. Samo mu želi zahvaliti što je bio lekcija koju je trebala naučiti kako bi danas mogla voljeti pravog muškarca.
