Ponekad se veze ne raspadaju, one jednostavno ostaju. Postaju nešto što nosimo sa sobom jer smo se navikli na njihovu težinu. Ne boli dovoljno otići, a ne daje dovoljno ostati. I upravo u tom međuprostoru počinju pitanja koja obično najdulje odgađamo. Budi s nekim tko tebe bira!
Dugo si vjerovao/vjerovala da je ljubav nešto što moraš zaslužiti. Da si važan/važna jer... jer se to ne može bez tebeJer si podrška. Jer si stabilnost. Jer s tobom lakše diše, lakše stoji, lakše preživljava.
U početku je taj osjećaj ugodan. Ima smisla. Daje ti osjećaj vrijednosti. Daje ti razlog da ostaneš čak i kada nije lako. Ako te muškarac treba, osjećaš se kao da imaš posebno mjesto u njegovom životu. Da si nezamjenjiva. Da imaš ulogu.
Međutim, s vremenom postaje jasno da potreba nije isto što i ljubav.
Potreba znači da se netko oslanja na vas umjesto da stoji uz vas. Da u vezi niste kao ravnopravni, već kao podrška. I kad se jednom nađete u toj ulozi, počinjete se stavljati u to. na drugo mjestoNe zato što želiš, već zato što osjećaš odgovornost. Za mir. Za ravnotežu. Za stabilnost.
Tada počinješ brinuti o sebi. na pogrešan načinPrešutiš stvari koje bi trebala reći. Prilagođavaš se. Skupljaš se. Ne zato što nemaš vlastite potrebe, već zato što znaš da bi ih on teško nosio. I tako polako gubiš kontakt sa sobom, a da to i ne primjećuješ.
Ljubav temeljena na potrebi često je vrlo intenzivna.
Pun uspona i padova, snažnih emocija i dramatičnih trenutaka. Jedan dan si sve, sljedeći dan si problem. Jedan dan si rješenje, sljedeći dan si krivac. I to je upravo ono što emocionalna nestabilnost često se zamjenjuje s dubinom ili strašću.
Ali u stvarnosti, nije stvar u dubini, već u strahStrah od usamljenosti. Strah od praznine. Strah od suočavanja sa samim sobom.
Ako te netko treba, često te ne vidi u potpunosti.
On ne vidi tvoje granice, tvoj umor, tvoje sumnje. Iznad svega vidi osjećaj koji ima s tobom. Mir koji sam ne može stvoriti. Sigurnost koju mu pružaš. Ali u takvoj vezi, postupno... postaješ funkcijaNetko tko uvijek mora biti snažan, uvijek razumljiv i uvijek prisutan.
Zato je pomisao na to da si s nekim tko te ne treba u početku neugodna. Jer to znači da više nisi u ulozi spasitelja. To znači da nisi podrška. Stajati samA to zahtijeva više hrabrosti nego što često priznajemo. Takav stav vam ne dopušta da se skrijete. Tjera vas da jednostavno budete ono što jeste.
Razlika između potrebe i izbora je jednostavna, ali ključna
Kad te muškarac treba, on ostaje jer ne može živjeti bez tebe. Kad te odabere, on ostaje jer želiNe zato što se boji što će se dogoditi bez tebe. Ne zato što to ne može sam. Nego zato što te svjesno bira.
Takav odnos je mirniji. Ne temelji se na krizama i pomirenjima. Ne zahtijeva stalno dokazivanje. Ne zahtijeva da uvijek budete dostupni ili uvijek jaki. I upravo je se zato mnogi ljudi boje.
Jer smo često navikli na ideju da ljubav mora boljeti. Da mora biti napeta, nepredvidiva i intenzivna. Mir nam se čini dosadnim ako ga ne prepoznamo kao sigurnost.
Ali istina je da je mir često znak zrele veze.
Ovo je mjesto gdje ne moraš igrati uloge. Gdje ne moraš biti savršen, da si željen/a. Gdje možeš doći kući umoran/a, nesavršen/a, i nitko te ne pokušava popraviti. Gdje nisi odgovoran/na za emocionalnu ravnotežu drugoga, već S njim si jer oboje to želite.
Najljepše veze nisu one u kojima te netko treba. Najljepše su one u kojima te netko izabere. Svaki dan. Ne iz straha ili nedostatka, već iz jasne, smirene odluke.
