Ne želim ići u školu! Zašto se neka djeca toliko boje škole? Što je to što kod njih izaziva strah i tjeskobu pri pomisli na školske obveze? Kako roditelji i učitelji mogu pomoći djetetu da prevlada te osjećaje i ponovno pronađe radost učenja? Razumijevanje i poduzimanje odgovarajućih radnji ključni su za rješavanje ovih problema i pomoć vašem djetetu da prevlada svoje strahove.
Ne želim ići u školu! Kada se dijete suoči sa strahom od odlaska u školu, ono može postati ozbiljan izazov za roditelje i učitelje. Taj se strah ne manifestira samo kao jednostavna averzija prema školi, već često krije dublje emocionalne i psihičke probleme koje treba ispravno riješiti.
Škola koja bi trebala biti mjesto učenja, rasta i socijalizacije, može se pretvoriti u izvor tjeskobe i stresa za dijete. Samo to zahtijeva posebnu pažnju i razumijevanje roditelja i stručnjaka.
Razlozi za takve osjećaje mogu biti različiti i složeni; od separacijske tjeskobe kod mlađe djece do straha od neuspjeha i kritike kod starijih. Važno je da roditelji i učitelji na vrijeme prepoznaju ove znakove i razgovaraju s djetetom na način koji će mu pomoći da prevlada te strahove.
Pravilnim pristupom djetetu možemo vratiti samopouzdanje i radost učenja, a istovremeno mu omogućiti da se nosi s izazovima na zdrav i konstruktivan način.
"Ne želim ići u školu!" rečenica je koju roditelji sve češće čuju od svoje djece
Istraživanja pokazuju da takav otpor može ukazivati na dublji problem – strah od škole.
Starija djeca međutim, mogu se bojati ocjenjivanja i kritike - imaju tremu kada moraju odgovarati pred razredom, a boje se i ismijavanja ako pogriješe. Neki sumnjaju u svoje sposobnosti – boje se da će morati ponavljati razred ili da neće biti primljeni u srednju školu koju žele.
Strah od razvoda
Istraživanja pokazuju da je “strah od razvoda” izraženiji kod djece koja su proživjela traumu, poput razvoda roditelja ili gubitka voljene osobe. Također je važno znati da ako roditelji osjećaju veliku tjeskobu kada im dijete ide u školu, velika je vjerojatnost da će i dijete to osjećati. Djeca preuzimaju emocije i ponašanje svojih roditelja; ako vide da su njihovi roditelji uplašeni kada idu u školu, za očekivati je da će se taj strah pojaviti i kod njih.
Simptomi
Djeca koja se boje škole često se žale na različite fizičke simptome – glavobolje ili bolovi u trbuhu. Ovi simptomi, kao što su mučnina, lupanje srca, napetost mišića, poremećaji spavanja, umor i iscrpljenost, obično nestaju tijekom vikenda i školskih praznika.
Kada dođe vrijeme polaska u školu, dijete se osjeća uplašeno, ugroženo i bespomoćno, želi pobjeći iz škole i ne može savladati gradivo. Odjednom počinje izražavati osjećaj mučnine i javljaju se tjelesni simptomi.
Kako pomoći?
Prvi korak je saznati uzrok straha. Važno je razumjeti što dijete osjeća i tretirati ga kao osobu, a ne samo kao učenika. Škola ne smije biti jedina tema razgovora roditelja i djece. Kad se vrati iz škole, gđa nemoj odmah pitati kako je bilo u školi, nego radije pitaj je li se što zanimljivo dogodilo. Svaki trud treba pohvaliti, bez obzira na rezultat, a dijete podsjetiti da uči za znanje, a ne za ocjenu.
Svaki poticaj i pohvala roditelja i učitelja daje djetetu snagu, ponovno se suočiti sa strahom koji s vremenom gubi na intenzitetu. Djecu treba učiti da suočiti se s problemom umjesto da ga izbjegne. Izgradnjom samopouzdanje ojačat će se i socijalne vještine.
