Ništa nije slučajno. Ljudi koji više nisu dio tvog života ostaju tamo gdje pripadaju – u prošlosti. Njihova odsutnost nije predmet rasprave ili pitanja. To je činjenica. Prošlost je mjesto za zatvorene priče, a ne za oživljavanje onoga što više nije važno.
Kad priče završe, završe s razlogom
Ništa što povučete iz prošlosti u sadašnjost neće poboljšati ono što sada imate. Oni koji više nisu ovdje više nisu dio vašeg putovanja jer jednostavno više nisu relevantni. Njihov izostanak nije gubitak, već prostor za rast i nove prilike.
Prošlost nije teret
To je arhiva vašeg života u kojoj se spremaju priče, ljudi i trenuci dok igraju svoju ulogu. Oni ostaju tu jer su obavili svoj posao. Sve što bismo odatle pokušali povući bilo bi prazno, besmisleno i bezvrijedno.
Ljudi koji su ostali u prošlosti više nisu važni. Njihov odlazak je bio nužan kako bi se oslobodio svega što više nije bilo u skladu s tvojim putem. Da sada pripadaju tvom životu, bili bi ovdje. Kako ih nema, jasno je da je njihovo mjesto prošlost.
Svaka odluka, svaki zaključak i svaki odlazak imali su svoje razlog. Ništa što se dogodilo ne zahtijeva dodatnu pozornost. Prošlost je zatvorena. Ono što se računa je sadašnjost i budućnost. Ako su stvari ili ljudi ostavljeni, to je zato što više nisu relevantni za vašu priču.
Oni u prošlosti su tamo gdje trebaju biti. Ne vrijedi ih imati na umu, jer njihova odsutnost ne ostavlja prazninu, već stvara prostor za ono što je uistinu važno. Prošlost je učiteljica koja nas oblikuje, a ne mjesto na koje se vraćamo.
Zašto su tamo? Jer njihovo je vrijeme isteklo
Zato što su veze pokidane, zato što su trenuci zatvoreni i zato što priče koje su pripadale tom vremenu ne odgovaraju današnjoj stvarnosti. Prošlosti ne trebaju isprike, pitanja ili analize. Sve što je tamo ostalo ima svoj razlog. Vaš zadatak je jednostavan: neka ostane tamo.
S razlogom su u prošlosti. Naučene lekcije, poglavlja zatvorena. Prošlost ima svoje mjesto. Prošlost nije sadašnjost, a nije ni budućnost. Kraj priče.
