"Nije važno koliko smo dugo živjeli s ograničenjima. Ako uđemo u mračnu sobu i upalimo svjetlo, nije važno je li soba bila u mraku dan, tjedan ili deset tisuća godina - upalimo svjetlo i ono je osvijetljeno. Kada shvatimo svoju sposobnost za ljubav i sreću, svjetlo je upaljeno." - Sharon Salzberg
Gledam u zvjezdano nebo koje govori više od tisuću riječi. Osjećam se tako lagano i smireno. Pospano se smiješim svemiru, znajući da može osjetiti da sam sretna. On zna da sam pustila stvari koje su me gušile.
Naučio sam izgubiti, izgubiti sve što mi nikad nije trebalo.
Izgubio sam ljude. Izgubio sam nepoštene prijatelje. Izgubio sam otrovne ljubavnike. Izgubio sam ljubav zbog pogrešnih ljudi koji su me koštali više nego što sam im bio spreman dati.
S nekima se jednostavno nisam slagao. Drugi su mi samo donijeli spoznaju da sam previše ranjiva, da nisu dobri za mene jer su mi donijeli više boli nego ljubavi. S tim spoznajama došao je i zdrav osjećaj samodostatnosti, koji sam svakim gubitkom sve više prihvaćao i njegovao.
Naučila sam da sama sebi moram biti prioritet, bez obzira jesam li prioritet drugima.
Izgubio sam uvjerenje da nisam vrijedan. Izgubio sam dio svoje svijesti. Dio koji je uvijek bio previše svjestan svih stvari koje nikada nije mogla kontrolirati ili promijeniti. Izgubio sam osjećaj nelagode.
Izgubio sam glasove u glavi koji nisu htjeli ušutjeti kad mi je trebala tišina. Izgubio sam osjećaj da me osuđuju. Izgubio sam osjećaj nepokolebljivog ponosa i ega.
Izgubio sam vjeru u savršenstvo. Više ne vjerujem da savršenstvo postoji. Izgubila sam nepokolebljivu želju za besprijekornošću i savršenstvom. Više ne mislim da je najbolji život savršen život. I u nestanku savršenstva pronašao sam ljepotu.
Izgubio sam predrasude. Dopustio sam si da preispitujem sve u što sam ikada vjerovao, kao da nije istina. Naučio sam sve što sam nekada mislio da sam naučio. Nema pristranosti.
Izgubio sam osjećaje. Izgubio sam nelogičnu nadu. Izgubio sam želju kladiti se na nešto samo zato što su to drugi htjeli. Izgubio sam pojam žaljenja. Izgubio sam ljutnju, ogorčenost. Izgubio sam svaki osjećaj da je bio pogrešan ili pogrešno usmjeren.
Izgubio sam neke snove. Shvatila sam da sve o čemu sam sanjala nije vrijedno mojih snova. Moji ciljevi i misija su se promijenili, prešavši s tereta na zadovoljstvo. Sve zato jer sam si dopustila da budem otvorena, da shvatim da nisu svi moji snovi stvarno moji.
Izgubio sam vječnu potrebu da uvijek imam više i budem više. Naučila sam voljeti ono što jesam i ono što imam.
Izgubio sam šanse. Izgubio sam priliku živjeti negdje drugdje. Izgubio sam priliku za razvod. Izgubio sam priliku da uspijem u polju koje mi nije ispunjavalo srce. Izgubio sam sve te prilike jer sam ih pustio. Da sam ih iskoristio, ne bih imao prilike koje sada imam. Gubitak tih opcija samo mi je dao nove mogućnosti. Naučio sam da nije svaka prilika koja mi se pruži namijenjena da je iskoristim.
Izgubio sam potrebu da sve bude unaprijed dogovoreno. Život je spontan, ali uvijek ću vjerovati da će moj način života uvijek biti najkonstruktivniji i najmanje štetan.
Izgubio sam se da bih se ponovno našao. Izgubio sam stvari koje sam morao izgubiti i shvatio sam da gubitak nije nemilosrdna stvar, kao ni promjena. Izgubio sam sve što mi je trebalo da počnem ispočetka.
Pružio sam si pravu i čistu priliku da se obnovim na najautentičniji i najiskonskiji način – da doista postanem ono što sam istinski. Dopustio sam si izgubiti sve, s ljubavlju i zahvalnošću.
Predlažem da izgubite. Izgubite sve što vas ograničava ili stavlja u ograničenu poziciju. Izgubite sve što nikada niste osjećali kao dio sebe. Izgubite svu kožu koja nije vaša. Izgubite sve što vas ograničava kako biste si mogli dati priliku i okrenuti novi list u životu. Izgubiti težinu, pritisak i osjetljivost. Izgubite sve jer jedino tako možete istinski pronaći – sebe!
