Iako su muškarci i žene slični, toliko je nepomirljivih razlika među nama - čak su nam i suze različite.
Kultura nas uči da jesu muška razumna bića, koji ne plaču dok jesmo ženske emocionalne olupine, čije su suze prihvatljive. Čak i ako se u moderno doba ova predrasuda pokušava iskorijeniti, evoluciji se ne može suprotstaviti – naime, oni su znanstvenici doznao, da ih ima biološki razloge zbog kojih žene i muške suze čine razliku.
Biološki gledano, kaže se da su žene natjerane da više plaču poput muškarca i stoga smatra se da je za to kriv X kromosom – primijetili su znanstvenici pod mikroskopom da diferenciraju se stanice ženskih suznih žlijezda od muškaraca, što prvo upućuje na razlike u obliku. Ali postoje i mnoge razlike kulturni aspekti.
Muška suza bi fiziološki trebala biti "deblji”, što znači da žene potrebna im je manja količina suza, prije nego što ih možemo vidjeti na obrazima. Iz istog razloga iz kojeg bi trebali žene se lakše pokrivaju nego muškarci.
Kada osjetimo fizičku ili emocionalnu bol, dio mozga, amigdala, okidački signali. Ako je podražaj dovoljno velik, hajde da prekinemo i počinjemo plakati. Muškarci, kažu znanstvenici, imaju tendenciju pronaći mehanizme da se smire, prije nego što dođu do ruba suza. On je za to trebao biti kriv testosterona, koji stvara granicu između emocionalni poticaj i plačem. I zato što ga mi žene imamo u manjim veličinama količinama, se jače kočimo.
Znanstveno je dokazano da postoje tri vrste suza. Bazalne suze, koji štite naše oči i stalno su prisutni. Refleksne suze, koji nastaju kao odgovor na iritaciju, poput rezanja luka, puhanja vjetra... I naravno emotivne suze, koji su rezultat našeg blagostanja. U sva tri tipa suze se sastoje od sol i hormoni, s tom razlikom što navodno igra važnu ulogu i kod emotivnih suza hormon prolaktin, koji omogućuje lučenje mlijeka. A žene bi trebale imati za 60 % više prolaktina u krvotoku nego muškarci. Znanstvenici vjeruju da je to razlog, zašto žene mnogo lakše plaču.
Više informacija:
oxfordscholarship.com
