Plitvice - Vodena ogrlica sa 16 dragulja

Utopljeni čobani, cigani, starice i koze
„Nekada davno područje današnjih jezera zahvatila je velika suša. Ljudi, životinje i biljke očajnički su čekali barem kap vode. Stanovništvo se neprestano molilo. Odjednom se u dolini pojavila Crna kraljica s moćnom pratnjom. Sažalila se nad stanovništvom i prizvala kišu, koja je uz jak vjetar i grmljavinu konačno natopila zemlju. Kiša je padala toliko dugo da je voda porasla i stvorila jezera.” Aktualna bajka je, naravno, legenda o nastanku šesnaest prekrasnih jezera koja se nalaze u Lici, u Hrvatskoj, između Male Kapele i Plješivice, ali na nekim starim kartama još se pojavljuje naziv Đavolji vrt, jer postoje legende i priče koje su skraćivale duge zime za stanovnike Like noć, još živa. Šesnaest jezera, koja su podijeljena na dvanaest gornjih i četiri donja, dobila su imena po raznim događajima koji su se događali uz i na jezerima, a najčešće po utopljenicima. Tako naziv Ciganovac znači da se u jezeru utopio Ciganin, u Milanovačkom jezeru se navodno utopio pastir Mili, a u jezeru Kozjak stado koza koje su, navodno, prešle jezero po pretankom ledu. U šetnji uz jezera, osim priča o utopljenicima, možemo saznati i priče o pustinjacima koji su živjeli u liticama i špiljama oko jezera, o izgubljenom blagu, kao io snazi vode koja stvara virove. i bučne slapove.

Živa priroda
Voda, koja je tisućama godina tekla preko vapnenačkog tla, taloži otopljeni vapnenac u obliku čupavih barijera, kroz koje se s najviših Prošćanje jezero, na 636 metara nadmorske visine, pada u slapovima i kaskadama do najnižeg jezera, koje se nalazi 133 metra ispod. Naravno, radi se samo o visinskoj razlici u položaju jezera, jer na sreću posjetitelja nacionalnog parka, priroda je ljepotu šesnaest jezera i slapova rasporedila u prekrasan, ogrlicu dugu osam kilometara. Zbog kemijskog sastava krškog tla, vapnenca i dolomita, ima vode Plitvička jezera obogaćen kalcijevim karbonatom. Na putu kroz podzemlje vode nailaze na prepreke - nepropusne zidove, uz koje izlaze na površinu i tako tvore brojne rječice i potoke koji vodom obogaćuju jezera. Najvažniji su izvori Crne i bijele rijeke. Dvanaest gornjih jezera nastalo je na nepropusnoj podlozi, dok su četiri donja jezera, udubljena u kanjonu u vapnenačkom tlu, dio propusne zone u kojoj voda ponire i gubi se u podzemlje kroz mnoge pukotine. Jer Gornja jezera ležeći u nepropusnom dolomitu, veći su, dublji i mirniji, dok su donja četiri manja i divlja zahvaljujući vapnencu. Prirodni proces taloženja trščanih barijera, koje tvore mahovine obrasle vapnencem, alge i bakterije, još uvijek traje, jer barijere rastu oko jedan centimetar godišnje, što znači da su Plitvička jezera živa i mijenjajuća - priroda koja se mrijesti. Osim slapova, posjetitelje nacionalnog parka, koji je otvoren tijekom cijele godine, iznenadi i boja jezera koja se mijenja od azurno plave do zelene, sive ili tamnoplave. Boja jezera se mijenja ovisno o broju minerala ili mikroorganizama u vodi te ovisno o suncu odnosno kutu pod kojim sunčeve zrake dopiru do površine jezera. Još jedno iznenađenje koje nas čeka kada se susretnemo s površinom jezera je nevjerojatna bistrina i vidljivost, jer se na nekim mjestima vidi i osam metara duboko.

Puno ograničenja za neizmjerno uživanje
Znanstvenik koji je proučavao proces formiranja gomoljastih barijera, akademik Ivo Pevalek, napisao je 1926. godine: "Sudbina Plitvičkih jezera leži u čempresu i organizmima koji ga tvore: algama i mahovinama..." Čudo nacionalnog parka i dakako uvjet za postojanje Plitvičkih jezera je stoga kontinuirano stvaranje fitogenog čempresa, koji se može stvoriti samo u netaknutoj prirodi. Upravo zato je u okolici Nacionalni park Plitvička jezera zabranjene su gotovo sve aktivnosti osim šetnje uz jezera i uživanja u prekrasnoj prirodi. Staze oko jezera počinju na dva ulaza u park, ovisno o tome koji dio jezera želimo posjetiti. Na oba ulaza čeka nas golema tabla kojom uprava ovog hrvatskog prirodnog bisera jasno daje do znanja kako želi potomcima ostaviti kraj jezera lijepim kakav je danas. Zato nemojmo razmišljati o kupanju, hranjenju riba, hodanju izvan označenih staza, divljem kampiranju ili branju cvijeća. Radije uzimamo put pod noge i možda samo uz pomoć fotoaparata možemo zauvijek utisnuti u sjećanje ljepotu jezera i okolice.

Put pod noge
Staze oko jezera su dobro uređene i prilagođene posjetiteljima svih uzrasta. Ako odlučimo ući u park kroz ulazni broj 1, prvo će nas dočekati ogromna karta na kojoj možemo vidjeti položaj jezera i staze uz njih. Osim kafića, trgovine i informativnog centra, na ulazu 1 možete pogledati i film u trajanju od 15 minuta, što je lijep uvod u upoznavanje nacionalnog parka. Samo nekoliko koraka od ulaza s vidikovca se otvara prekrasan pogled na donja jezera Veliki vodopad, koji s jezerskom vodom tvori vodopade Skladatelji, kojim rijeka započinje svoj tok Kuran. Imamo nekoliko opcija s povoljne točke. Putovanje možemo nastaviti gornjom stazom prema prvoj željezničkoj stanici. To gostima omogućuje lakši dolazak do polazišta na donjim i gornjim jezerima. Ili se možemo spustiti prema jezerima i početi pratiti znakove koji nas usmjeravaju prema brodu. Šetnju možete produžiti ispod Velikog slapa ili jednostavno pratiti stazu uz i poprijeko donjih jezera. Nakon otprilike sat vremena hoda doći ćemo do prekrasnog proplanka na Jezero Kozjak, gdje možete ručati ili napraviti piknik ili se prepustiti toplim zrakama sunca. Električni čamac će nas odvesti do točke na drugoj strani jezera, odakle možemo krenuti u istraživanje gornjih jezera ili se popeti više od tri stotine stepenica do ulaza 2, koji se nalazi u neposrednoj blizini druge željezničke stanice i hotela. Jezero, Bellvue i Plitvice. Šetnja uz gornja jezera posebno je spektakularna zbog prekrasnih slapova ispod i iznad kojih nas vodi uređena staza. Možete ga završiti na trećoj stanici vlaka ili prošetati do najvišeg od gornjih jezera i vratiti se do ulaza 1 ili 2 s četvrte stanice vlaka.

Povratak u prirodu ili u meku postelju
Nacionalni park Plitvička jezera nije ograničen na područje jezera koja se prostiru na otprilike dva četvorna kilometra. Cjelokupno područje parka obuhvaća samo 29.685 hektara, uglavnom šumska područja. Osim privatnog smještaja u 19 naselja nacionalnog parka, u neposrednoj blizini jezera nalaze se tri najveća hotela koji su obnovljeni nakon završetka rata 1995. godine. U hotelima Jezero, Bellvue i Plitvice nalazi se i najveći broj smještajnih kapaciteta. gostiju nacionalnog parka (više od 860 000 posjetilo je park u 2006 posjetitelja). Stranci koji putuju u organiziranim grupama obično za razgledavanje jezera odvoje samo pola dana, ali svi mi koji znamo da su ljetne vrućine podnošljivije u hladnoj hladovini stoljetnih šuma i kraj kristalno čistih jezera, odvojimo barem dva dana vidjeti Plitvička jezera . Budući da su cijene noćenja u hotelima u parku visoke, ljubitelji prirode radije spavaju u samim hotelima Kamp Korana, 7 kilometara sjeverno od ulaza u park, ili se odvezite do mjesta udaljenog dvanaest kilometara Grabovac, gdje osim Hotela Grabovac, nudimo brojne mogućnosti smještaja u sobama i apartmanima koje iznajmljuju mještani. Cesta koja vodi kroz park nekada je bila najvažnija poveznica između najvećih hrvatskih gradova Zagrebu i Splitu, zbog čega je na putu bilo bezbroj restorana koji su nudili delicije liščanske kuhinje. No, rat u Hrvatskoj između 1992. i 1995. godine, koji je bjesnio i na području nacionalnog parka, uništio je veći dio turističke infrastrukture, a autocesta koja vodi prema Dalmaciji zaobišla je područje parka, pa je ugostiteljstvo u Likovi tek se polako budi. Svake godine u blizini parka otvaraju se novi ugostiteljski objekti i smještajni kapaciteti, a mi sa zadovoljstvom gledamo u budućnost, kada ćemo ljepote Hrvatske ponovno upoznavati vozeći se regionalnim cestama i kušajući domaće sireve, meso i slastice, a ne autocesta.