Zašto ponekad netko tko uđe u tvoj život s praskom nije onaj kojem je suđeno ostati? Zašto se događaju veze koje se u početku čine kao pravi put, ali završe kao raskrižje? I kao podsjetnik da postoji put naprijed. On nije bio njezina ljubav!
On nije bio njezina ljubav! Ušao je u njezin život tiho i nježno, gotovo nezapaženo. Nije bio ljubav njezina srca. Došao je kao test, kao prilika za rast, kao glas koji ju je prisilio da pogleda u sebe. Nije bila sudbina, već prijelazTo nije bio krajnji cilj, već razmišljanje o tome kamo bi moglo ići i što zaslužuje.
Nije bio njezina srodna duša, bio je odraz njezinih trenutnih potreba.
Nije bio netko za dušu da se opusti, proširi ili razvije. Bio je više poput privremenog oslonca koji je ispunjavao prostor dok nije bila spremna izaći iz njega. Bio je poput čvrstog tla dok je još uvijek tražila ravnotežu. Kad je vjerovala u njega, vjerovala je u sebe iznad svega. strah od praznineUložila je energiju u mogućnost da bi to moglo biti dovoljno.
Bilo je to poput ideje koju je stvorila, slike koja joj je pomogla shvatiti što zapravo traži, a što joj nedostaje. Na trenutak je stvorilo osjećaj sigurnosti jer je nudilo jednostavan odgovor na pitanja od kojih je bježala.
U početku je djelovalo kao rješenje, a zatim kao ograničenje
Bio je gotovo savršen za ono što je ona bila. Za osobu koja se još uvijek gradila, koja je još uvijek sumnjala, još uvijek se nadala, još uvijek vjerovala da ljubav treba ispuniti sve praznine. Ali veza koja se čini savršenom samo zato što je tiha i sigurna nije uvijek ljubav.
Prava srodna duša ne guši se zajednički put, ali ga je proširio. Bio je poput karte starog puta, koji je vodio samo do praga, ne i preko njega. Bio je dorastao prošlosti, a ne budućnosti.
Nije se pronašla pokraj njega, pronašla se kad je otišla.
Nije bila sretna. Bila je vezana za njega jer nije mogla zamisliti tko je bez njega. To nije bilo ispunjenje, to je bilo ovisnost o bliziniBio je to prostor u kojem se nije pitala što želi, već što treba biti da bi bila dovoljna.
On nije bio ljubav njezina srca. On je bio iskustvo koje joj je izoštrilo oštrice, razotkrilo ranjivosti i otkrilo gdje se još uvijek skrivao strah.
Kad je otkrila sebe, značenje se raspršilo
Dok se uzdizala iz njegove sjene, dok je počela razmišljati o svojim potrebama, željama i ograničenjima, njegova slika postupno je gubila svoju moć.
On nije bio ljubav njenog srca. Bila je to lekcija. Bio je to dokaz da se ponekad sve mora raspasti kako bi se stvorilo nešto novo. Bio je to trenutak, a ne konačna priča.
Prava ljubav ne dolazi da ispuni prazninu.
Prava srodna duša ne liječi rane, već ih razumije. Ne traži od vas da izgubite sebe, već jača vašu osobnost. Ona je netko tko vas ne tjera da nestanete, već da rastete.
Nije bio takva osoba. Nije bio obećanje, nije bio dom, nije bio smjer. Bio je podsjetnik da srce vrijedi više nego što je ona vjerovala. Da ljubav nije prihvaćanje mrvica, već izgradnja cjeline.
Nije bio ostatak priče, bio je to početak promjene
Dakle, nije bilo potrebe za žaljenjem. Nije bilo potrebe za ljutnjom ili sumnjom. Svaki gubitak bio je ujedno i vrata prema nečemu boljem. Bio je to trenutak koji je postavio temelje za pravu ljubav koja je došla kasnije.
Ponekad moramo izgubiti iluzije kako bismo mogli vidjeti istinu.
