Gregor Drobnič studirao je klasičnu arhitekturu u Ljubljani, a put ga je odveo sve do Berlina, gdje je danas dizajner interijera i kupac osobnog namještaja. Otto je njegov vjerni četveronožni prijatelj i kreativna snaga. Zajedno su Otto von Berlin, brend koji je toliko narastao jer Gregor nikada nije odustajao. Neka još netko kaže da je nemoguće uspjeti!
Zašto Otto? Ti nisi Otto, zar ne?
Ja nisam Otto, ali su me nekoliko puta zvali tim imenom. Obožavatelj sam francuskih buldoga već nekoliko godina, a zbog nedostatka vremena i stalnog posla nikad nije bilo pravo vrijeme za psa. Ali kad sam krenuo na samostalno putovanje, odlučio sam imati i vjernog četveronožnog prijatelja. Ime je bilo ranije odabrano, ali kad sam razmišljao za koji bih brend stajao, moglo je biti samo jedno ime, s obzirom da živim u Berlinu. A ovo je Otto von Berlin.
Odakle opsjednutost Berlinom? Jeste li s vremenom naučili njemački ili ste imali predznanje?
Njemački me prati od mladosti. Bio sam „gastarbajtersko“ dijete; Odrastao sam između Slovenije i Švicarske. Na početku osnovne škole roditelji su me upisali na fakultativni tečaj njemačkog jezika i naravno da sam kao tinejdžerica to jako mrzila, pogotovo jer su se svi moji prijatelji poslije škole igrali u dvorištu, a ja sam morala ići na bus i otići na sat njemačkog. Danas sam više nego zahvalna svojim roditeljima što su ustrajali i poticali me u tome – njemački je danas puno lakši zbog toga. Opsesija Berlinom započela je prije više od 14 godina, kada sam prvi put došao u Berlin kao turist na Berlinale. Bila je veljača i vani je bilo debelo ispod nule. Bez obzira na vremenske uvjete, odmah sam znala da je Berlin grad u koji ću se vratiti i iz kojeg se nikada neću vratiti.
Kako se snaći na tako zasićenom tržištu kao što je Berlin?
Čovjek se stvarno mora snaći. Za sebe mogu reći da sam gotovo uvijek znao skrenuti u pravom smjeru. Usprkos usponima i padovima, uspio sam pronaći put koji me vodio u pravom smjeru. Uvijek hodam otvorenih očiju, ne propuštam priliku da kažem što radim i što mislim. Kad te ljudi upoznaju, komunikacija teče malo brže, a pomoglo mi je i to što sam se našla na pravom mjestu u pravo vrijeme.
S obzirom na to da ste studirali klasičnu arhitekturu u Ljubljani, kako je izgledao vaš prelazak na posao dizajnera interijera i kupca osobnog namještaja?
Arhitektura me oduševila već sa šest godina. Bili smo na obiteljskom odmoru u Hrvatskoj, a otac i ja smo sjedili u restoranu ispred hotela. Tijekom razgovora pitao sam ga tko radi hotele. Očinski mi je počeo objašnjavati da to rade arhitekti koji odlučuju kakva će zgrada biti. Već tada mi je bilo jasno da ću biti arhitekt. Tijekom fakulteta sam shvatio da mi je dizajn interijera veća strast nego samo projektiranje zgrada. Zanimali su me prostori, njihova namjena i kako ih opremiti da se klijent osjeća dobro. Nakon koledža ta me strast održala jer sam želio usavršiti svoj stil. S obzirom na to da sam već tada bio ovisan o Berlinu, odlučio sam igrati na berlinskom terenu. U početku sam bio zaposlen u maloj startup tvrtki za dizajn interijera u Berlinu, gdje smo dizajnirali restorane, evente i stanove. Kao veliki startupi, i mi smo preko noći ostali bez projekata, zbog čega sam odjednom ostao bez posla. Nisam se htio vratiti u Sloveniju. Nakon dobre godine rada kao showroom manager za dansku tvrtku, odlučio sam da je potrebno pokrenuti vlastiti brend. Moja strast je i dalje stanovanje, pa sam započeo novu karijeru pod nazivom osobni kupac namještaja. Tijekom rada u salonu namještaja shvatila sam da mnogim kupcima treba puno više od samih stolica i sofa. Kupcima je također potreban savjet gdje će sve kupljeno biti smješteno. S obzirom na to da je na tržištu puno dizajna, previše brendova namještaja i da moji klijenti nemaju dovoljno vremena, shvatila sam da od ove ideje mogu napraviti karijeru. Nakon nekoliko klijenata shvatio sam da radim kao osobni kupac namještaja i da tu djelatnost, nažalost, ne mogu proširiti. Pa sam morao odlučiti kako dalje. Tijekom tog vremena dobio sam i ponudu da dizajniram prvi restoran kao Otto von Berlin. Kad smo to uspješno odradili otvorio mi se smjer unutrašnjosti gdje sam plovio punom parom. Nažalost, danas sam svoju strast, dizajn stana, morao staviti u drugi plan jer sam trenutno uključen u veće projekte poput restorana, kafića i trgovina, iako se nikada ne bih branio projektirati stan ili kuću.
ČITAJ VIŠE: 359 – kuća koja se okreće „prateći“ sunce
Kakva je komunikacija s klijentom? Daju li vam kupci doista odriješene ruke?
Jako mi je važna komunikacija s klijentom. Prije nego krenemo u novi projekt, vrlo je važno razgovarati o tome zašto će se prostor koristiti, koja je ideja, tko će živjeti u prostoru. Tek kada smo razradili sve funkcije do zadnjeg prosta faktora, možemo krenuti s dizajnom. Ne mogu reći da mi klijenti ostavljaju potpuno odriješene ruke, jer moram uvažavati njihove želje i ideje, ali uvijek dajem sve od sebe da na kraju projekt bude završen, da Otto von Berlin potpiše ispod njega bez problema.
Koliko si dopuštate eksperimentirati u vlastitom stanu?
Stan dizajnera interijera vječno je igralište. Kod mene posjetitelji često sjede na novim stolicama, ili je kauč potpuno na drugoj strani, kao što je bio u prethodnom posjetu. Stan u kojem živim je super i optimalno projektiran, ali s obzirom na to da se bavim ovom profesijom, najradije bih ga zatvorila i počela projektirati nešto novo. Osjećam se kao slikar, jer bih najradije uzeo novo bijelo platno i počeo slikati iznova.
Imate li možda želju ili razmišljate da biste jednog dana projektirali, dizajnirali kuću ili zgradu?
Želja za projektiranjem prve zgrade uvijek će biti u meni. Želio bih povezati brend Otto von Berlin kao interijer i eksterijer. Trenutno sam u fazi izgradnje prve kuće sa svojim potpisom i nadam se da će mi se ta želja uskoro ostvariti.
Gregor Drobnič – Otto von Berlin
Više informacija:
ottovonberlin.com
