Kada većina ljudi pomisli na riječ „majka“, pomisli na požrtvovnu ženu koja bezuvjetno voli svoju djecu i ženu koja će učiniti sve što je u njenoj moći da svoje potomke izvede na pravi put, a pritom morat će se odreći svega i svega. Ali nisu sve majke takve. Znate li kakva je otrovna mama?
Sve dok vjerujemo u univerzalnu majčinsku ljubav - mit koji naša kultura aktivno podržava - nećemo vidjeti pravu moć koju naši roditelji imaju nad nama. O majkama volimo razmišljati kao o ženama koje nas štite, kao o lijepim i požrtvovnim ženama, ali je li to uvijek tako?
Roditelji ne samo da stvaraju svijet oko svog djeteta, već i određuju kako će dijete promatrati ovaj svijet. Kao djeca "shvaćamo" što se događa u našoj obitelji, što se govori i zašto, ali ne uvijek zato što je tako u stvarnosti, već zato što su nam majke servirale objašnjenje za koje misle da nam odgovara. Stoga nije ni čudo što mnoga djeca odrastaju vjerujući da jest svako ponašanje koje vidi u obitelji, bilo otrovno, destruktivno ili nasilno, normalno. Kao djeca vjerujemo da su sve obitelji slične našoj, a spoznaja da druge obitelji mogu biti jako različite dolazi tek kasnije.
Ispričavamo se majkama koje su galamile na nas, tukle nas – nismo bile revne, nismo ih slušale. Vjerujemo da se prema našoj braći i sestrama postupa drugačije jer su dobri, vrijedni ljubavi i divljenja, ali mi nismo. Mi smo "vrijedni, lijeni, nepošteni, glupi" jer nam je majka tako rekla. I mi odrastamo s tim uvjerenjem.
Takve žene uništavaju živote i psihu svoje djece...
1. Prihvaćanje osjećaja krivnje i srama
Takvo ponašanje počinje riječima „Ti uvijek...“ ili „Ti nikad...“ i duboko se urezuje u djetetovu svijest. U djetetovoj glavi to postaje osobna kritika, glas koji stalno ponavlja, predbacuje i pronalazi greške, a pohvale se izbjegavaju.
2. Uloga žrtve
Mnoge majke glume žrtve, a djeca to niti ne shvaćaju. Otrovna majka stalno podsjeća dijete koliko je nezahvalno, a rečenicu najčešće završava riječima “nakon svega što sam učinila za tebe”. Takvo ponašanje živi u djetetu i kada dijete odraste, majka nastavlja svoju toksičnu ulogu, pogotovo ako dijete sada razumije što zapravo radi i pokušava ograničiti kontakt s majkom.
3. Igra simpatija
Favoriziranje jednog djeteta nije rijetka pojava. Ali kada je majka divna s jednim djetetom, a toksična s drugim – ponižava ga, stalno ga uspoređuje s “dobrim” djetetom, naglašavajući koliko je loše – psihički problemi su gotovo zajamčeni. Psiholozi kažu da se toksične majke tako ponašaju jer kontroliraju svoju djecu, kako bi se odnos između sestre i braće formirao onako kako one žele, a djeca će uvijek imati potrebu za njezinom podrškom i pohvalom.
4. Pasivna agresija
Pasivnu agresiju prema djetetu majka može izraziti neizravno, npr. grdeći oca kada je dijete prisutno. Djetetov razvoj izravno je povezan s odnosom roditelja jedni prema drugima i odnosima prema članovima uže ili šire obitelji, stoga roditelji igraju veliku ulogu u tome kakva će ta djeca biti odrasli. Ako dijete svjedoči okrutnosti, verbalnom bijesu, kažnjavanju šutnjom, velike su šanse da će dijete razviti slične poremećaje u ponašanju u prosjeku između 8. i 10. godine.
5. Psihološka manipulacija
Ovaj pojam se obično veže uz odrasle, ali nažalost, može se koristiti i kod odgoja djece. Manipulirati djetetom je lako jer su roditelji neosporni autoritet, što znači da djeca vjeruju svemu što roditelji kažu. Roditelji najčešće ne shvaćaju koliko manipulacija može biti traumatična za djecu, jer djetinjstvo je razdoblje kada je važno naučiti vjerovati u vlastite misli i osjećaje te izgraditi sposobnost razumijevanja drugih ljudi.
6. Ponižavanje i ismijavanje
Majke s jakom potrebom za kontrolom ili s narcisoidnim osobinama često su sklone rugati se osjećajima ili mislima svoje djece. Djecu se ismijava i ponižava riječima, gestama i oponašanjem, zbog čega im se već u djetinjstvu ubija samopouzdanje i samopoštovanje.
7. Žrtveno janje
Kod toksičnih majki obično postoji jedno dijete koje je za sve krivo i za sve kažnjeno, bez obzira je li krivo ili ne. Takva djeca počinju vjerovati da su suvišna gdje god se pojave, zbog čega lakše podliježu psihoaktivnim supstancama, alkoholu i drugim destruktivnim ponašanjima tijekom adolescencije.
8. Šutnja kao najgora kazna
Kada osoba ne razgovara s nama ili ne odgovori na naše pitanje, to je izraz prezira. Čak i odrasli to doživljavaju kao vrlo bolno i ponižavajuće, ali kada su djeca u pitanju, takvo ponašanje ih može uništiti, pogotovo ako dolazi od strane roditelja.
