Žena koja oprašta ljubavnicima! Ali! „Muškarci zaboravljaju, ali nikad ne opraštaju; žene opraštaju, ali nikad ne zaboravljaju.” Ovo je istina!
Žena nikad ne odlazi prvom prilikom ako istinski voli. Ne odlazi ako osjeća nešto prema čovjeku kojeg ima kraj sebe. Ne odlazi ako s njim želi graditi budućnost. Također, kada počne osjećati da je njen muškarac postao hladan, ravnodušan, nezainteresiran...
Tada žena oprašta i pokušava promijeniti stvari kako bi ga potaknula na akciju. Jednom, dvaput... ali nikad to ne radi unedogled. Jer dolazi dan kada prestaje davati dušu za oboje, razočarana je i sve što želi je vlastita sloboda. U tom trenutku on je više ne prepoznaje, jednostavno je previše navikao gledati je kako se sama bori za oboje.
Žena puna ljubavi inzistira na tome da se stvari pomaknu naprijed. Ona se bori za njegovu ljubav, jer voljenog ne može jednostavno ostaviti. Ona će se pobrinuti da ništa ne bude izgubljeno u borbi, ona oprašta jer želi vidjeti njegovo kajanje i promjenu.
Oprostit će i drugi put. A i treći put, kad će vam prijeći u naviku.
Ali jednog će dana zastati i shvatiti da problem nije u njezinoj ljubavi, već u njegovoj ravnodušnosti. Tada će prestati voljeti. Onda će ona otići.
Ne možete beskonačno praštati, čak i ako vas nedostatak opraštanja dovede do kraja. Ponekad je bolje tako. Kada ne vidiš reakciju druge strane, kada se sav tvoj trud izgubi u njegovim isprikama, besmislenim i besmislenim, kada svaki dan plačeš jer ne znaš kako riješiti ovu vezu, onda prestani. Zaslužuješ više.
Žena koja voli oprašta. Ali žena koja previše oprašta prestaje voljeti...
