Jeste li ikada pomislili da ljubav za vas više ne postoji? Da si previše prošao/prošla, previše vidio/vidjela, previše primio/dobila?
osobni rast
Naučio/la si me više nego što sam ikad očekivao/la. Iz tvojih djela – ne tvojih riječi – izgradio sam svijet koji sada nosim sa sobom. Nema objašnjenja, nema uputa. Samo s onim što si bio/bila.
Polako se umaraš. Ne u jednom koraku, već u tisućama malih. Kad svaki dan malo više popustiš. Sebi samoj. Kad pomičeš granice koje si sebi obećao da nikada nećeš prijeći. Kad šutiš kako bi izbjegao sukob. Kad se smiješ iako osjećaš suzu u grlu.
Zašto još uvijek misliš na nekoga tko te je već zaboravio? Zašto se bol ponovno pojavljuje iako ste već prihvatili istinu? I zašto još uvijek tražiš odgovore iako znaš da ti neće donijeti mir? Možda odgovor nije u njima, već u tebi.
Zašto se nalazite u vezama u kojima šutite o svojim potrebama? Nadaš se da će te netko primijetiti? Dokle ćeš davati sve, a da išta ne dobiješ zauzvrat?
Jeste li ikada pogledali svoje rane i zapitali se zašto vas još uvijek bole? Kako pronaći smisao u boli koja ne nestaje? Je li moguće da najveća snaga raste iz ožiljaka?
U nekom trenutku jednostavno znaš. Nešto nije u redu. Ali se držiš sjećanja, ideje, osjećaja koji je nekoć značio sve.
Zašto narcis uživa u tome da vas tjera da sumnjate u sebe?
Ako ikada pomisliš da se nitko ne može zaljubiti u tebe, znaj da ta misao nije istinita. To je rezultat rana, loših iskustava, usporedbi i unutarnjih strahova.
Zašto ustrajati tamo gdje si nesretan? Čega se zapravo bojiš - usamljenosti, promjene, nepoznatog? Jeste li uvjerili sebe da bi bilo bolje da samo malo pričekate? Koliko ste svojih snova, ciljeva i radosti žrtvovali kako biste sačuvali nešto što je odavno izgubilo svoje značenje?
Zašto se ljudi zadovoljavaju s manje nego što zaslužuju? Kada se dogodi trenutak kada odlučiš da je dosta? Što znači istinski poštovati sebe u vezama?
Žena koja je izgubila povjerenje ne voli manje - ona voli pametnije. I inače.