Zamislite trenutak kada biste mogli gledati svijet bez stalnog čekića prosuđivanja u glavi. Bez one trenutne reakcije: "On je bezobrazan, ona je plitka, ovo nije u redu, ovo je ispravno." Krishnamurti je jednom rekao da je sposobnost promatranja bez prosuđivanja najviši oblik inteligencije. Ali ozbiljno – koliko ste puta to stvarno pokušali? U svijetu u kojem su osude naš svakodnevni obrok, postali smo ovisni o mišljenjima poput kofeina: bez njih, čini se kao da nam nedostaje dio našeg identiteta. Je li stvarno tako?
