Što razdvaja parove koji žive zajedno, ali se ne osjećaju blisko, od onih koji su povezani toplinom, čak i u tišini? Zašto pametna žena može stvoriti mir jednom rečenicom, dok ga drugi ne mogu postići dugim razgovorima?
partnerski odnosi
Osjećaš li se kao da nisi onakav kakav si bio? Da si se u vezi promijenio na način koji ti se ne sviđa? Gdje je nestalo tvoje staro ja, tvoj unutarnji mir, tvoja opuštenost? Pogrešna veza?!
Ako ste ikada sanjali o pravoj, dubokoj vezi s nekim tko zna tko je i što želi, onda razmislite što znači zakoračiti u svijet alfa ženke. To nije modni dodatak za ego, već partnerstvo u kojem se jasnoća i ranjivost susreću na zajedničkom teritoriju moći. Za samo nekoliko minuta saznat ćete zašto ova žena ne prihvaća izgovore, zašto će otići ako osjeti neodlučnost i kako se ljubav mijenja kada više nema mjesta za igre.
Kako je moguće da si ovdje, a ja te ne osjećam? Zašto tvoje riječi gube na težini čak i kad ih čujem? Zašto se bliskost pretvara u daljinu, iako među nama nema ni koraka? Kad stojiš preda mnom, čini mi se da gledam kroz tebe. Gdje si otišao, iako nikada nisi otišao?
Kad nekoga volimo, vjerujemo da nam nešto znači – i da ima budućnost. Ali život često ne slijedi pravila koja zamišljamo.
Koliko si puta volio nekoga tko te nije volio? Koliko si puta pokušao/la, dokazao/la, čekao/la i nadao/la se? I kada ste se zadnji put pogledali i zapitali: zašto ovo radim? Zašto se borim za nekoga tko me ne može voljeti?
Naučio/la si me više nego što sam ikad očekivao/la. Iz tvojih djela – ne tvojih riječi – izgradio sam svijet koji sada nosim sa sobom. Nema objašnjenja, nema uputa. Samo s onim što si bio/bila.
Polako se umaraš. Ne u jednom koraku, već u tisućama malih. Kad svaki dan malo više popustiš. Sebi samoj. Kad pomičeš granice koje si sebi obećao da nikada nećeš prijeći. Kad šutiš kako bi izbjegao sukob. Kad se smiješ iako osjećaš suzu u grlu.
Vjerujete li da savršene veze uvijek trebaju biti bez svađa? Misliš li da prava ljubav znači da nikada ne moraš izraziti svoje osjećaje? Jesi li siguran/sigurna da moraš podnijeti bol kako bi dokazao/dokazala svoju predanost?
Zašto ustrajati tamo gdje si nesretan? Čega se zapravo bojiš - usamljenosti, promjene, nepoznatog? Jeste li uvjerili sebe da bi bilo bolje da samo malo pričekate? Koliko ste svojih snova, ciljeva i radosti žrtvovali kako biste sačuvali nešto što je odavno izgubilo svoje značenje?
Koliko dugo planiraš čekati da se stvari čudesno poboljšaju? Kada ćeš prestati vjerovati praznim obećanjima i početi vjerovati onome što je jasno pred tvojim očima? Jeste li spremni živjeti u vezi u kojoj odanost nije zadana, već uvijek upitna?
Zašto još uvijek čekaš da tvoj muškarac donese odluku? Zašto još uvijek vjeruješ da će se promijeniti? Koliko puta moraš samoj sebi dokazati da zaslužuješ više nego što ti je on spreman dati?