Ljubav je spajanje vaših nesavršenosti u nesavršeno savršenstvo.
Ljubav nije samo duga sunčanih boja i leptirići u trbuhu. Nema uvijek sretan kraj. Ljubav nisu samo poljupci, zagrljaji i bliskost.
Prava ljubav je tolerancija! Tolerirajući se, prihvaćajući jedni druge, čak i kada svojim ponašanjem idu na živce. I na kraju dana, samo ste vas dvoje, bez zamjeranja i ignoriranja.
Prava ljubav je vidjeti mane jedno drugoga i prihvatiti jedno drugo onakvima kakvi stvarno jesu.
Prava ljubav je biranje vašeg "otrova". Osoba koja će biti uz tebe do kraja života.
Prava ljubav znači ispričati se iz dubine srca kad joj povrijedite osjećaje. Nema ali, nema ako, nema objašnjenja, samo iskrena isprika i zagrljaj!
Prava ljubav znači utjehu, kada je druga polovica tužna, čvrst zagrljaj, poljubac u čelo. Nije bitno koji je tvoj gest, bitno je da si tu kad je boli, kad plače, da ostaviš sve iza sebe i samo je zagrliš, obrišeš joj suze, riječju, zagrljajem...
Prava ljubav je da jednostavno zaboravite svoj ponos, svoj ego tijekom svađa. To znači da ponekad samo moraš slušati, pustiti je da kaže ili isplakati svu bol.
Prava ljubav ne laže niti traži dopuštenje, ona je jednostavno tu. To je povjerenje. To je komunikacija. To nije beskrajno putovanje nepravde, to nije ignoriranje.
Prava ljubav je kada postaneš nesebičan i tražiš načine da usrećiš svog partnera, želiš da on bude sretan, da osjeća sreću, da osjeća tebe.
Prava ljubav je kada od njega ne skrivaš ni male ni velike tajne.
Prava ljubav pokazuje da stvarno volite tu osobu i da se bojite da je ne izgubite.
I na kraju, prava joj ljubav pokazuje da s tobom može biti ono što jest, nesavršena osoba. Jer na kraju dana, TI ćeš uvijek biti tu da je utješiš, razumiješ, usrećiš, zagrliš - jer je jednostavno stvarno voliš.
