Zašto ustrajati tamo gdje si nesretan? Čega se zapravo bojiš - usamljenosti, promjene, nepoznatog? Jeste li uvjerili sebe da bi bilo bolje da samo malo pričekate? Koliko ste svojih snova, ciljeva i radosti žrtvovali kako biste sačuvali nešto što je odavno izgubilo svoje značenje?
Teško je prepoznati da trebaš otići. Ali ostati unatoč tome što to znaš je još gore. Ljubav nije izgovor za patnju. Nijedna vezanost ne opravdava zaboravljene potrebe, utišanu bol i uništeni identitet.
Ako vas u vezi sputava samo strah – strah od usamljenosti, promjene, nepoznatog – onda to više nije ljubav. To je navika. To je izgovor. I svaki dan koji ostaneš je nova izdaja samog sebe.
Strah te sputava, a ne ljubav.
Ako ostajete u vezi iz straha, a ne iz ljubavi, onda već dugo niste bili istinski prisutni. Strah od samoće može vas paralizirati. Krade ti volju, hrabrost i energiju. Ali važno je znati da ako ostanete samo iz straha, to samo zamrzava bol, a ne liječi je.
Ako ste u odnos, gdje ste stalno nesigurni, nesretni ili zanemareni, dugujete si istinu. A istina je - zaslužuješ više od toga.
Udobnost je zamka, a ne rješenje
Poznato okruženje, čak i ako je bolno, čini se sigurnijim od rizika. Ali udobnost je ono što te drži zarobljenom u bijedi. Navikavanje na prazninu je opasno. Naučiti živjeti bez sreće nije pobjeda. Ovo je tiha kapitulacija. Ako ostanete jadni jer ste se navikli na nesretan svakodnevni život, to znači da odbacujete sve mogućnosti koje bi vas mogle učiniti živima.
Hrabrost nije ostajanje u poznatom. Hrabrost je izabrati sebe kada je najteže.
Tvoja vrijednost je veća od veze koja te uništava.
Ako si prevladao sve svoje prošle prepreke, zašto baš sada odustati od sebe? Svaki napredak koji si postigao u životu, svaka lekcija koju si savladao, dokaz je tvoje snage. Pogrešan stav ne poništava tvoju vrijednost. Samo zaboravi na nju.
Ako ste u vezi u kojoj stalno dajete, a ništa ne primate, onda je vrijeme da se sjetite - ljubav ne znači odustati od sebe.
Da, odlazak će biti bolan. Ali bol će biti prijelaz
Otići znači prijeći prag boli koja vodi do slobode. Naravno da će biti teško. Napuštanje poznatog okruženja, prekidanje veza koje su vas nekada grijale, bolno je. Ali ova bol je iscjeljujuća. Svaki dan kada biraš sebe, iscjeljuješ sebe. Svaki korak dalje od pogrešne veze vodi te bliže životu kakav zaslužuješ.
Nema pravog trenutka. Postoji samo odluka.
Ako čekaš savršen trenutak za odlazak, čekat ćeš uzalud. Uvijek će postojati razlog za čekanje - rođendani, obećanja, zajednički planovi. Uvijek će postojati nešto što će vas pokušati uvjeriti da ostanete malo duže. Ali istina je jednostavna, odluka o odlasku ne ovisi o vremenu. Ovisi o tebi.
Kad shvatiš da želiš više – i kad si to konačno dopustiš – pronaći ćeš hrabrost koju si cijelo vrijeme nosio u sebi.
