Primož Jeza je arhitekt, docent na Akademiji likovnih umjetnosti i dizajna, Odsjek za industrijski dizajn, te predavač na Arhitektonskom fakultetu. Do danas je izradio više od 50 projekata iz područja arhitekture i dizajna interijera te pripremio scenografiju za više od 40 promotivnih i kratkih filmova. Radovi su mu izlagani na brojnim samostalnim i skupnim izložbama diljem svijeta (Ljubljana, Moskva, Beograd, Lisabon, Pariz, London...), a 2008. objavio je i knjigu Interijer Primož Jeza/9+1 u kojoj je predstavljen 10 najpopularnijih projekata u području uređenja interijera javnih prostora. Danas je njegov dizajn za stolicu Nico Less među osam finalista iz cijele Europe u nagradnom natječaju DesignEuropa koji organizira Ured Europske unije za intelektualno vlasništvo (EUIPO). Dobitnici nagrada bit će proglašeni na svečanoj dodjeli 27. studenog u Varšavi, a mi držimo fige da Primož i tvrtka Donar kući ponesu blistavu nagradu. S Primožem smo kratko porazgovarali, a priznajemo da nas je svojim razmišljanjem doista impresionirao.
Prije svega, iskrene čestitke za finalist među osam najboljih iz cijele EU na natječaju DesignEuropa. Naravno, ovo je daleko od prve nagrade za vaš rad ili priznanja za vaš talent, a o tome kasnije. Što biste nam mogli reći o stolici Nico Less, nominiranoj u kategoriji malih i start-up tvrtki DesignEuropa, a da možda nikome niste rekli?
Hvala na čestitkama. Ne znam jesmo li to već povjerili medijima, ali stolica je nastala na samom kraju procesa rada, kao dodatak još dvije stolice. Na to smo potrošili najmanje vremena. Naime, Nico Less je redukcija stolice Nico što se tiče materijala, forme, ali ne i funkcionalnosti. Potonje smo unaprijedili bazom tipa "sanjke".
Važno je naglasiti da stolica ima i društveno odgovornu poruku te je napravljena s pogledom na budućnost. Dizajnirali ste ga 2015. Biste li ga danas dizajnirali drugačije?
Ne. Danas bi bio potpuno isto dizajniran.
Iza sebe imate više od 50 projekata i dizajna iz područja arhitekture i dizajna interijera, više od 40 scenografija za promotivne i kratke filmove. Odakle dolazi vaš neiscrpni izvor inspiracije? Što te najviše inspirira?
I dalje me najviše inspirira zeitgeist u kojem živimo. Svakodnevna dostignuća znanosti, na pr. nova saznanja genetike, nove tehnologije, motiviraju moj uobičajeni radni dan. U studiju dan često započinjemo razgovorom ili gledanjem videosadržaja: što je tko izmislio, napravio, uprizorio... I inače stvari koje osmišljavamo u početku gledamo malo šire, sociološki. Slažemo se s stvaranjem stvari koje pokušavaju biti ne-moderne, ali to ne znači da nisu u zeitgeistu. Dizajn vidimo kao društveno odgovoran rad. Nismo blizu ispravnosti, konzervativnog razmišljanja i odmaka od eksperimenta. Uvijek smo u potrazi za novim i boljim rješenjima, koja je puno lakše implementirati u području produkt dizajna nego u arhitekturi. Trenutno je potonji u čudnom procvatu korektnosti. Nema eksperimenata, nema pravih vizija, samo provjerena rješenja. Zamislite da kirurzi još uvijek koriste iste tehnike kao prije 100+ godina. Biti arhitekt znači, između ostalog, biti istraživač koji je sposoban gledati naprijed, cijeniti dostignuća prošlosti i biti svjestan sadašnjeg trenutka.
Vaš rad je nedvojbeno prepoznat, vrijedi spomenuti studentsku Plečnikovu nagradu, priznanje rektora Sveučilišta u Ljubljani za vaša umjetnička postignuća i dostignuća u arhitekturi, stolac Nico Less osvojio je i nagradu Red Dot: Product Design 2016. Koja od svojih projekata na koje si najponosniji?ponosan na koji si ostavio najviše duše?
Vjerojatno nikada nećete zaboraviti svoj prvi projekt. U mom slučaju to je bio Orto bar. Poslije su interijeru dodali kat i sobu do njega, ali ja u tome nisam sudjelovao. Nakon 24 godine, izvorni dio Orto bara praktički je isti kakav je bio u trenutku otvaranja. To je znak da su investitori znali što žele, a ja sam znao kako ću to osmisliti i realizirati. Inače, doista je teško ocijeniti u koji ste projekt uložili najviše duše.
Sigurni smo da mnogi ne znaju da ste u srednjoj školi imali i svoj bend i izdali čak 3 albuma. Možda ste prvo htjeli glazbenu karijeru?
Svoj prvi bend osnovao sam u sedmom razredu osnovne škole. Kao srednjoškolac jako sam uživao raditi sa svojim bendom The Sfinkter. Bio je to electro dark duo. Zadnji album odn Projekt sam snimio još u srednjoj školi kao član benda Marka Breclja. S njim sam bio i na kratkoj turneji po Jugoslaviji, što je bilo nezaboravno iskustvo. Kao bivši frontmen grupe Buldožerjev, Brecelj je bio velika zvijezda u tim krajevima, pa smo tako i tretirani. Onda sam s osamnaest godina pozvan u vojsku. Od tada sam izvan glazbe i da budem iskren, glazbena karijera bi mi dosadila. Činjenica da sam imao priliku odrastati uz glazbu za mene je iz današnje perspektive neprocjenjiva.
Tako se pokazalo da je arhitektura prava ljubav. Glazba je vjerojatno još uvijek jako prisutna? Uostalom, legendarni Orto bar je i vaš. Koincidencija?
Glazba će uvijek biti tu, ali na drugačiji način. Arhitektura ili zanimanje arhitekta omogućuje vam široku kreativnost koja je u principu idealna za ljude koji nemaju ili ne žele imati jedan fokus. I sam se još uvijek projektima bavim integralno i koristim isti način strukturiranja i kompozicije u dizajnu kao iu stvaranju glazbe.
Vjerojatno mi se zato svidio dizajn Orto bara ili npr. Klub Propaganda lakše nego netko tko se nije toliko bavio glazbom.
Što vam se trenutno mota po glavi, sprema li se neki novi projekt?
Trenutno u studiju razvijamo nekoliko projekata. Od interijera poslovne zgrade, obiteljske vile, mobilnih stambenih jedinica, dvosjeda... Riječ je o projektima koji su potpuno različiti po mjerilu, funkciji i mjerilu. A upravo ta raznolikost čini nam posebno zadovoljstvo.
Nagrada za životno djelo na EuropaDesign Awards bit će uručena Hartmutu Esslingeru, njemačkom industrijskom dizajneru čija globalna karijera traje pet desetljeća. Koliko ga poznajete, je li možda vaša inspiracija i što vas se kod njega najviše dojmilo ili oduševilo?
Poznajem ga samo po njegovim radovima koji su iznimno umjetnički dotjerani, funkcionalni, a ujedno puni emocija. Savršen dizajner koji još nije rekao posljednju riječ. Njegovi su proizvodi ikone dizajna i vjerojatno inspiriraju svakoga tko ima afiniteta prema dizajnu.
Što biste poručili mladim arhitektima i dizajnerima koji žele uspjeti?
Neka ne žele uspjeh, nego lijepe projekte.
Nico Less stolica
Nico Less stolica je jednostavna, ali unikatna stolica od recikliranog filca (70 posto filca dolazi iz recikliranih boca). Koristeći kombinaciju topline i pritiska, postigli su oblik udobne stolice, što čini prilagođava se obliku ljudskog tijela. Stolica se lako može kombinirati s različitim bojama, a također se lako sprema jer se stolice mogu slagati jedna na drugu.
Stolica je nastala kao posveta poznatom industrijskom dizajneru Niki Kralju te je stoga ključni proizvod slovenske tvrtke Donator, koja je savršeno usidrena na tržištu uredskog i kućnog namještaja. Mala tvrtka ističe ergonomsku kvalitetu svojih proizvoda, a više od dvije trećine zaliha izvozi u inozemstvo.
Odbor za dodjelu nagrada DesignEurope cijeni pažnju koja je posvećena društveno odgovornom i održivom dizajnu i stvaranju proizvoda koji je jednostavan za korištenje, ali ima prepoznatljivu osobnost.
Oblikovati: Primož Jeza Studio: Primož Jeza, suradnici: Diana Savković, Dušan Sekulić
Proizvođač: Donar, doo
Više informacija:
primozjeza.com
donar.si
euipo.europa.eu
