“Djeca nas ne zamaraju važnijim poslovima, djeca su nam najvažniji zadatak.” - CS Lewis
Čak i najbolji roditelji pogriješe, kažu nešto nepromišljeno i imaju pravo na loš dan, pitanje je što će s tim poslije.
Uspoređujete li svoju djecu sa svojom braćom i sestrama ili sobom, na temelju toga kada ste bili u njihovoj dobi, šaljete im poruku da nisu dovoljno dobri. Pretjeranom brigom i nuđenjem pomoći im šaljete poruku da nisu dovoljno sposobni.
"Kada imate posla s djecom, važno im je poslati poruke da su dovoljno dobri takvi kakvi jesu, da vjerujete da su vrijedni ljubavi, da ih volite bez obzira na sve i da ćete uvijek biti tu za njih", naglašava prof. dr. sc. Gordana Buljan Flander.
Ako im spomenete savršenstvo, djetetu nudite očekivanje savršenstva. Ako govorite o djetetu kao osobi, a ne o njegovom ponašanju – primjer: "Ti si lazljivac!", umjesto da mu kažem "Lagao si!" – izazivate u njemu sram i time ga označavate negativnom etiketom s kojom se identificira, naglašava psihologinja.
Objašnjava da čak i pretjeranim nuđenjem pomoći, činjenjem umjesto djeteta i tjeranjem na nešto i sl. djetetu šaljete poruku da nije dovoljno sposobno i kompetentno. Stavljajući sebe na prvo mjesto - primjer: izjava — Žrtvujem se za tebe. - izazivate kod djeteta osjećaj krivnje, da vam je nešto dužno, da je ono krivo, da ne možete postići svoje ciljeve.
Izrazi koje biste trebali reći djeci:
- Dovoljno si dobar takav kakav jesi.
- Vjerujem u tebe.
- Ti si vrijedan ljubavi.
- Volim te bez obzira na sve.
- Uvijek ću biti tu za tebe.
Pojmovi koje treba izbjegavati:
- Zašto nisi kao tvoj brat/sestra?
- Vježbom do savršenstva!
- Ti si lažljivac!
- Dopusti mi da ti pomognem.
- Ja sam to lako radio kad sam bio tvojih godina!
- Požuri!
- Žrtvujem se za tebe!
Nije problem ako vam jedna od ovih rečenica “pobjegne”, naglašava psihoterapeutkinja. Bitan je vaš obrazac odnosa s djecom, uobičajeno ponašanje i odnos koji s njima gradite od najranijeg razdoblja, čak i prije nego što razumiju riječi.
“Ovo je prilika da sa svojim djetetom izgradite zdrav odnos, da mu pokažete da nitko nije savršen, ali da se pogreške mogu ispraviti, da ljubav i vaš dobar odnos i dalje postoje." zaključuje prof. Buljan Flander.
—
Da mogu ponovno odgajati svoje dijete, više bih slikao prstima, a manje žvakao.
Manje bih ispravljao, a više spajao. Manje bih gledao na sat, a više promatrao.
Manje bih mario za znanje, a više bih znao brinuti.
Mnogo puta bismo išli na izlet i puno puta puštali zmajeve.
Prestao bih igrati ozbiljno i umjesto toga bih igrao ozbiljno. Mnogo puta bih trčao preko livada i mnogo puta gledao u zvijezde.
Više bih grlio, a manje grdio. Prvo bih izgradio samopoštovanje pa tek onda kuću. Bila bi manje neumoljiva, a više ohrabrujuća.
Manje bih govorio o ljubavi prema moći, a više o snazi ljubavi.
Diane Loomans
